|
PSIHOTERAPIJA
Ja sam u mnogim slučajevima protiv psihoterapije. Ovdje zastupam općenito mišljenje da je mnogim terapeutima i samima potrebno liječenje, pa time ne znače pomoć, već nemalu opasnost za svoje pacijente. Terapeuti o kojima govorim
nisu sređeni ni u osjećajima ni u glavi. Oni nisu razvili ljubav, niti
žive prema pozitivnim, pouzdanim idealima. Zato bi najbolje bilo da sami
odu na liječenje, jer Ja znam kako su nesretni u dubini srca. Zašto govorim o tome? Zato jer mnogi sljedbenici imaju krive predodžbe. Oni žive prema onom: "Bog će se već pobrinuti za to!" To je ponekad točno, jer Ja stvarno pomažem gdje god mogu. Ali i ti moraš nešto napraviti. Ti moraš raditi na svom razvoju. Zato Ja govorim: postoje tri vrste sljedbenika. Jedni čine premalo. Oni rasipaju svoje vrijeme, a time i svoj život, čekajući da njihov dragi Otac sve obavi za njih. Oni ne napreduju mnogo. Drugi čine previše. Oni jure svuda gdje god ima nešto zanimljivo. Iskušavaju manje - više svaku metodu koja im se ponudi. Proučavaju ovu ili onu teoriju. Jednom riječju: oni su stalno u "stanju spremnosti", jedva nalaze mir i svu svoju energiju potroše na traženje, a ne na nalaženje. Treći su Meni najdraži. Oni
ozbiljno traže. Ispituju, razmišljaju, otkrivaju, mole za ispravnu odluku
i ravnaju se prema njoj. Ako se za nešto odluče, ostaju pri tome. Ako upadnu u teškoće, ne daju se zbuniti već mole i imaju povjerenja u Božju pomoć. To su sljedbenici, koji konkretno rade na sebi kada je potrebno. Koji se posluže stručnom pomoći da bi razriješili neki čvor. Oni ne vjeruju da Bog mora sve za njih obaviti i da će to učiniti. Zato im Ja pomažem i oni na svom putu nalaze upravo onu pomoć koja im je potrebna. dio iz knjige SAI BABA GOVORI ZAPADU, poruka od 20. lipnja |
