PTAHHOTEPOVE INSTRUKCIJE

Ptahhotepove instrukcije - Sedam oktava vibracija i zavjetni kovčeg
(dio iz knjige Inicijacija od Elisabeth Haich)

Stojim pred Ptahhotepom i pažljivo slušam njegove riječi: "Danas ću ti objasniti zakone na kojima se temelje čudesni efekti upravljanja. To su jednostavni zakoni prirode. Bog je posvuda, što se očituje u vidljivom, materijalnom svijetu kao prirodni zakon. Stoga se ništa ne zbiva izvan prirodnih zakona. Ti se zakoni razlikuju po stupnju razvitka.

Različiti se zakoni odnose na duhovni, mentalni i materijalni svijet. U materijalnom svijetu nailazimo na zakone koji djeluju u jedno te istoj formi materije, a ovise o veličini uključenja. Na primjer, prirodni je zakon da je površina vode koja miruje horizontalna. Ali ovaj zakon važi samo u okviru određenih veličina. Kap vode u čašici cvijeta ima sferičan oblik, a jedno mikroskopsko biće koje živi u tom minijaturnom svijetu bi došlo do zaključka da voda uvijek ima sferičan oblik. Zašto? Zato što je odnos između pritiska površine vode i sile koja tjera vodu u horizontalu vrlo različit u jednoj kapi - to jest, u maloj količini - od odnosa u jednoj velikoj masi vode. A ipak, isti zakoni djeluju u oba slučaja.

Ljudi vrlo malo znaju o zakonima prirode, s izuzetkom onih koje su iskusili u svakodnevnom životu. Na njih su se navikli i zovu ih "prirodni zakoni". I zato jer su našli za njih ime, oni vjeruju da znaju pravu suštinu zakona prirode. Oni prihvaćaju te zakone i njihovo djelovanje kao nešto što se samo po sebi razumije. A kad se iznenada suoče s nekom pojavom o kojoj ništa ne znaju, oni odmah govore o "čudima" ili "magiji".


FARAON PRED AMONOM	PTAHHOTEP

Ljudi ne razumiju da te sile nisu manje prirodni zakoni od onih na koje su navikli i koje misle da poznaju, mada nemaju nikakvu predstavu o njihovom istinskom karakteru. Jer čovjek ne zna zašto će neka biljka porasti iz sjemena ili zašto će se neko novo biće razviti iz rasplodne stanice. Ljudi ne znaju ni što "oplodnja" zaista znači i zašto će se, poslije oplodnje, stanica podijeliti i ponovo podijeliti. Nemaju nikakvu predstavu o tome zašto se taj proces ponovnog dijeljenja ponavlja opet i opet, ne zaustavljajući se čak ni na rođenju, nastavljajući se dalje i dalje sve dok se potpuno odrasla jedinka ne razvije iz te jedne jedine prve stanice ... zatim se i dalje razvija sve dok se ta lančana reakcija sama od sebe ne uspori i postepeno ustupi mjesto opadanju. Ali, stoga jer ljudi to doživljavaju svakodnevno, oni to uzimaju zdravo za gotovo i to ih ni najmanje ne iznenađuje. Ipak, rast biljke iz sjemena, rođenje djeteta, smrt, različita djelovanja vjetra koji puše iz različitih pravaca i mnoga druga iskustva svakodnevnog života su isto tako "čudesna" kao i "čuda" i "magična moć" iniciranih.


Elisabeth Haich, osnivačica najstarije joga škole u Europi	Swami Vivekananda, otac Atothis od Elisabeth Haich u starom Egypt

Da bi zaista razumjela sile koje koriste inicirani, morat ćeš naučiti puno toga.

Dok smo govorili o drvetu poznavanja dobra i zla naučila si da je sve što je uzelo materijalnu formu vidljivo i uočljivo samo zato što je ispalo iz savršenog jedinstva i savršene ravnoteže. A iz tog stanja razdvojenosti sve vječno teži da se vrati u sklad i ravnotežu. "Ravnoteža" znači potpuno mirovanje, nepomičnost. S druge strane, "postati nešto" - to jest, uzeti vidljiv, opipljiv oblik - jednako je gubljenju ravnoteže i stalnoj težnji da se ponovo postigne ta ravnoteža. To znači neprestani nemir, s neprekidnim kretanjem. Kad bi to stalno pokretanje stalo, čak i na tren, sve stvoreno bi iznenada bilo preobraženo u duhovnu energiju, to jest, materijalno razoreno. Sva energija, sve sile svemira, su kretanja koja proistječu iz jedne točke - njihovog vlastitog centra - i zrače u kružnim valovima u svim pravcima, manifestirajući se kao vibracije ili oscilacije. Manifestacija te snage prestaju samo kada snage koje su izbačene iz ravnoteže povrate svoje prvobitno stanje uravnoteženosti, božanskog jedinstva. Otuda, kad govorimo o "prvobitnom stanju", mi mislimo na stanje u kojem sve materijalne pojave prestaju postojati. U svojoj pravoj suštini materija je također kretanje, i ako se to kretanje zaustavi, materija neizbježno prestaje postojati. Dokle god postoji trodimenzionalni, materijalni svijet, njegov nepromjenljiv zakon je zakon nemira, kretanja.

DRVO ŽIVOTA

Činjenica da se kreativna snaga ispoljava na svakom nivou nebrojenih mogućnosti znači da postoje bezbrojne različite valne dužine, valne forme i frekvencije. I dokle god smo mi u tijelu, s njegovom ograničenom sposobnošću opažanja, možemo zapaziti samo određen broj tih valnih formi, zato što su naši osjetilni organi ograničeni. Da li će se neki oblik vibracija javiti kao "nematerijalna energija" ili kao čvrsta "materija" zavisi od našeg vlastitog pojma i utiska o nečemu što u osnovi nije ništa drugo nego "pokret", "vibracija", ili "frekvencija".

Što su kraći valovi u kojima se manifestira neki oblik energije, to naša svijest manje registrira osjećaj materije. Vibracijama koje se prenose direktno na našu svijest našim osjetilnim organima dajemo imena prema osjećaju koji imamo: materija, zvuk, elektricitet, toplina, ukus, miris, svjetlost. Još više, nematerijalne energije i zračenja, uočljive samo uz pomoć mozga i živčanih centara, zovu se misaoni valovi ili idejni valovi. Iznad njih ima još viših, prodornijih zračenja i frekvencija, sve do najviših sve-prožimajućih frekvencija božanske kreativne snage: samog života! Možemo shvatiti te frekvencije samo kao stanje svijesti.

Tako širom svemira djeluju bezbrojne vrste frekvencija u rasponu od najkraće do najdulje valne dužine. Svaki stvoreni oblik, počevši od nebeskih tijela i uzevši sve, do najsitnijih jednostaničnih organizama - sve nebrojene manifestacije stvaranja su djelovanje raznih oblika tih z r a k a. Mi živimo u tim različitim zrakama, znali mi to ili ne; štoviše, ti oblici energije sagradili su i oblikovali nas, ljudska bića i stalno djeluju u našem tijelu, našem umu i našem cjelokupnom biću. Cijeli univerzum se sastoji od tih različitih vibracija. Izvor tih stvaralačkih vibracija zovemo Bogom.

Sam Bog stoji iznad svih pojava života i počiva u sebi u potpunoj uravnoteženosti izvan vremena i bez prostora. Ali, on stalno zrači sebe u materijalnim oblicima da bi tim oblicima podario život. Tako je Bog posvuda, ispunjava čitav univerzum, penetrira i ispunjava sve što univerzum sadrži. Ništa ne može postojati a da nije u Bogu i da nije njime ispunjeno, jer Bog je svuda prisutan i ništa ne može istisnuti njegovu prisutnost. Shodno tome, svaka točka nudi mogućnost da se Bog može izraziti kroz nju, i sve što postoji u našem vidljivom svijetu nosi tu točku kao svoj centar u sebi. Iz nje počinje prva Božja manifestacija, njegova kreacija, i njegovo spuštanje iz ekvilibrija.

Taj aspekt Boga koji stvara materijalni svijet i daje mu život prodirući u njega, stvarni život u nama i u svim bićima, mi nazivamo "više ja". Izrazi kao "Bog", "stvoritelj", "univerzalno ja", "više ja" ili "kreativni princip" svi znače jedno te isto božanstvo u njegovim raznovrsnim vidovima.

Energije koje se zrače iz centra visokih su frekvencija i visoko su produhovljene u samom centru. Što su zračenja udaljenija od centra, postaju sve više materijalne ... sve dok se postepeno ne pretvore u materiju. Na taj način snaga zračenja ograničuje sebe, i na krajnjoj udaljenosti od svog centra ona postaje kruta, materijalna kora. Iz tog razloga slika - ime - Boga koji se očituje u materijalnom svijetu je krug, unutrašnji krug viših sila okružen čvrstom, materijalnom korom. Izražen slovima, taj simbol je OM.

Sva bića, od centralnog sunca pa do jednostaničnih organizama, sazdana su prema tom principu. Pogledaj poprečni presjek naše zemlje. U centru djeluju moćne sile u obliku vatrenog kruga. Sljedeća dolazi zona plinova, potom tekuća zona, i na kraju kora od čvrste materije. Ali i druga, suprotna sila - centripetalna sila - djeluje istovremeno, privlačeći sve materijalne manifestacije unutra, prema sebi. I da čvrsta materija nije dovoljno otporna, sve manifestacije života bi bile privučene u svoje centre i nestale bi. Čak i naša zemlja, sa svim oblicima života na njoj, pretrpjela bi tu sudbinu. Otpor materije spriječava da se to dogodi, i samo iz tog razloga moguće je da sve stvoreno postoji i da se život rodi ovdje, na ovoj čvrstoj, materijalnoj kori zemlje. Ne zaboravi na otpornost materije, jer ćemo još govoriti o tome.

Evo još jednog primjera koji ilustrira unutrašnju strukturu materijalnih oblika: presjek kroz kralježnicu svakog kralježnjaka pokazuje isti sastav, izuzetno finu supstancu kičmene moždine koja nosi stvaralačku silu života, razvijenu i zaštićenu čvrstom korom kosti. Koju god kost da presijećeš - bila to lubanja, kralježak ili kost noge – otkrit ćeš isti presjek.

Ako presjećeš stabljiku neke biljke naići ćeš na isti model. Da li si ikad gledala drveće nakon što ga obore? Unutrašnja struktura drveta je potpuno ista: od centra se zrakasto šire krugovi životne energije, hranjeni finijom materijom najunutarnjije tvari. Godovi odražavaju godišnje zračenje života u drvetu koje se odigrava svakog proljeća, okruženo i zaštićeno vanjskim prstenom od čvrste kore.

Rast uvijek počinje iz centra i zrači prema van. Unutarnji izvor svih snaga i manifestacija je Bog. Taj aspekt Boga, koji je zaogrnut materijom i stvara živa bića iz stvorenih oblika, a koga mi zovemo više ja (logos), je ono što nas privlači natrag u naš vlastiti centar, nakon što smo ispali iz božanskog jedinstva, stanja raja. To je nebeski mladoženja za kojim ljudska duša čezne. Čovjek nikad ne smije pobrkati tu božansku prirodu sa osobnim "ja" koje u sebi nema pravo postojanje i samo je imaginarno biće. Vitalna snaga iza svakog manifestiranog oblika, bilo da je to sunce, planeta, ljudsko biće, životinja, biljka ili neorganska materija je jedan te isti Bog, isto božansko ja. Premda je isti Bog svuda prisutan u svakom stvorenju, on se manifestira u bezbroj različitih varijanti, zato što Bog sebe otkriva na svakom pojedinom nivou na kome je izražavanje moguće i stvoreni oblici izraženi na tim raznim nivoima otkrivaju samo toliko od Boga koliko svaki oblik može svjesno doživjeti i podnijeti božansku kreativnu snagu, u skladu s vlastitom razinom. Svjesno doživjeti snagu znači biti ta snaga i istovremeno je zračiti u svim pravcima, uključujući i svoje tijelo. Iz tog razloga tijelo također mora imati odgovarajuću snagu otpornosti; u protivnom bi ga autoradijacija spalila i uništila. Zbog toga, tijela u raznim manifestacijama života nisu načinjena na isti način. Materija koja ih tvori je različitih stupnjeva otpornosti, odgovarajuća nivou svijesti životne forme.

Ti znaš da kemijski sastav materije određuje koje vibracije neko tijelo može podnijeti. Kad se tijelo podvrgne zračenju koje nadilazi njegovu otpornost, to oštećuje njegov cjelokupni živčani sustav i može dovesti do živčanog sloma, i čak do mentalne bolesti. Kada vibracija te snage premaši opseg jedne oktave, ona čak postaje smrtonosna. Zato, kad želimo inicirati nekoga u viši stupanj nebeske snage, moramo prvo pripremiti njegovo tijelo, podvrgavajući ga, između ostalog, kemijskom procesu, da razlika ne bi bila veća od najviše jedne oktave. U protivnom osoba umire.
U materijalnom svijetu postoje četiri razvojna stupnja: mineralni, biljni, životinjski i ljudski, koji se razlikuju po vanjskom izgledu i stupnju svijesti. U usporedbi s ljudskim bićem jedva da možemo govoriti o "svijesti" minerala, a ipak kristal može poslužiti za dokaz da i materija također ima neku vrstu svijesti.

Svaki nivo izražavanja života se karakterizira vlastitim stupnjem svijesti koji predstavlja oktavu udaljenosti. Samo čovjek ima moć da izrazi nekoliko nivoa svijesti, sve do božanskog nivoa. Ako znamo intervale - oktave - kojima klasificiramo stupnjeve evolucije, otkrivamo da čovek, kao kategorija, zauzima četiri stepenice na velikim ljestvama evolucije koje se prostiru od zemlje do neba: dalje, vidimo da svaka stepenica odgovara jednoj oktavi na skali vibracija. Čovjek zna za te četiri stepenice ili stupnja i dao im je imena:

čovjek, koga karakterizira intelekt;
genije, koga karakterizira intuicija;
prorok, koga karakteriziraju mudrost i univerzalna ljubav;
i zadnji i najviši stupanj, stupanj Bogočovjeka, karakteriziran svemoći i sveznanjem.

Tako, u materijalnom svijetu, nalazimo četiri manifestacije koje zajedno otkrivaju sedam oktava vibracija.
Svako biće zrači vibracije od kojih je načinjeno, naime, one koje svjesno podnosi. Minerali, najniži nivo svijesti, ispoljavaju se samo kroz skupljanje, hlađenje i kristalizaciju. Biljka se očituje na dva nivoa; materijalnom nivou i nivou snage - vegetativne snage, vitalne snage. Biljka izražava materijalne vibracije nesvjesno; ona nosi svoje tijelo kao haljinu, a njen nivo svijesti je vegetativni nivo snage koja daje život materiji. Snaga koja se izražava na tom nivou ima tri odvojena vida po kojima se prepoznaje: traženje hrane, uzimanje hrane i upijanje i probavljanje hrane.

Životinja izražava tri sile, materijalnu, vegetativnu i životinjsku. Ona ima tijelo, traži hranu, jede i probavlja i svjesna je na životinjskom nivou: ima emocije, instinkte, nagone, osjećaje, simpatije, antipatije i želje. Životinja je svjesna na trećem razvojnom stupnju, samo jedan stupanj ispod čovjeka.

Prosječan čovjek je jednu oktavu vibracija više: on je svjestan na mentalnom nivou. On ima intelekt i sposoban je razmišljati. Ali u isto vrijeme on izražava tri druga nivoa. Na materijalnom, on ima tijelo; na vegetativnom, on traži hranu, jede je i probavlja; na životinjskom, ima emocije, težnje, simpatije, antipatije i želje. Ali njegova najizuzetnija osobina je intelekt. Čovjek svjesno misli. Sa sljedećim stupnjem razvoja čovjek čini veliki skok: on izdiže svoju svijest iz svijeta posljedica na nivo uzroka. On se oslanja na božanski izvor uzročnog, kauzalnog plana i izražava tu snagu koja se pojavljuje u njegovoj svijesti kao intuicija. Uz pomoć inteligencije i duhovne snage u stanju je izraziti svoja duhovna iskustva riječima i prenijeti ih svojim bližnjima. Također može dokazati postojanje svoje intuicije u drugim vještinama ne ograničavajući se dimenzijama: u muzici, kao kompozitor; u dvije dimenzije, linijama i bojama, kao slikar; u trodimenzionalnim formama kao kipar ili kao plesač. Ljudi kreativnu osobu nazivaju genijem. On izražava pet oktava vibracija mineralne, vegetativne, životinjske, mentalne i uzročne snage.

Stupanj svijesti sljedeće više oktave vibracija, u jeziku ljudskih bića, zove se stupnjem proroka. Prorok ispoljava sve sile koje djeluju na prethodno spomenutim nivoima svijesti, ali je isto tako svjestan i na višoj razini, razini božanske mudrosti i univerzalne ljubavi. Moramo voditi računa da nikad ne pobrkamo tu univerzalnu ljubav, koja se izražava na šestoj razini i potpuno je duhovna snaga, s "ljubavlju" treće, životinjske razine koja je manifestacija životinjskih nagona. Ta druga "ljubav" je vibracija koja djeluje tri razine niže na izvoru koga je nagon za produljenjem vrste. Takva "ljubav" je žudnja za posjedovanjem i uvijek traži tijelo. Ona tjera osobu da se približi voljenom, da grli, ljubi i miluje njega ili nju - jednom riječju - da posjeduje.

Tko god je podložan ovoj vrsti ljubavi i dalje živi u svojoj svijesti u stanju razdvojenosti i rastavljenosti i traži komplementarnog fizičkog partnera da bi našao zadovoljenje. Ta ljubav uvijek gleda uzeti, imati, posjedovati. Ljubav na šestoj razini izražavanja, ljubav proroka, ne potječe od stanja razdvojenosti, već od iskonskog stanja božanskog jedinstva! Zato je ova ljubav univerzalna, uvijek daje, nikad ne uzima, nije joj potrebna nikakva dopuna, nikakva fizička manifestacija, već uvijek zrači iz svijesti božanskog sve-jedinstva. Ljudi koji su svjesni na ovoj razini ne žele nikoga posjedovati; oni osjećaju da su jedno s beskrajnim.

Sedmi i najsavršeniji izraz Boga je potpuno svjestan čovjek: Bogočovjek. Svi drugi oblici sadrže i izražavaju samo transformirane vibracije, samo dio Boga. Bogočovjek je osoba koja izražava Boga - njegovu božansku prirodu - potpuno i savršeno kroz savršenu svjesnost; onaj koji doživljava i zrači božansku kreativnu snagu u njenim praiskonskim izvornim vibracijama i frekvencijama. On je krajnje svjestan; nijedan njegov dio nije nesvjestan.

Samo čovjek može biti gospodar i zračiti svih sedam oktava vibracija, jer živčani centri koji odgovaraju tim oktavama transformirane i netransformirane kreativne snage postoje u njegovom živčanom sustavu. S druge strane, on je u stanju samo zračiti vibracije na nivoima na kojima je postao svjestan, jer dok ne postane svjestan na datom nivou, odgovarajući živčani centri ostaju u latentnom stanju. Tako će prosječno ljudsko biće zračiti vibracije do četvrte razine, genije do pete, prorok do šeste, a samo Bogočovjek je u stanju svjesno zračiti svih sedam oktava, božansku kreativnu snagu, po svojoj volji, u njenom izvornom obliku ili da je transformira, da je promijeni, i prenese je na niže (transformirane) frekvencije.

Žezlo tvog oca sastoji se od materijala - neke vrste bronze - koja ima moć prenijeti zračenja koja odgovaraju svakoj razini. Ona je tako načinjena da, prema volji onog tko je koristi, može prenijeti netransformirana zračenja, bilo umanjena, bilo pojačana, po volji onog tko je koristi.

Žezlo može biti blagoslov ili prokletstvo. To ovisi o onom tko ga koristi. Inicirana osoba ima sposobnost zračenja - od najviše, božanske snage do najniže, krajnje materijalne, jer unutar sebe poseduje sve snage i može ih svjesno prenositi na žezlo. Od cijelog spektra tih vibracija, ljudsko biće svojim osjetilnim organima može opaziti samo jedan dio. Vibracije iznad i ispod tog spektra su one koje može doživjeti samo kao emotivno stanje. Tako, na primjer, on doživljava najuzvišenije moguće božanske frekvencije kao univerzalnu ljubav. S druge strane, najniže moguće frekvencije, frekvencije krajnje materije, su niže od frekvencija koje naše oči i osjetilni organi opažaju kao materiju. Kako su one izvan naše skale osjetilnog opažanja, mi ih doživljavamo kao mržnju. Inicirana osoba će uvijek koristiti žezlo pravilno i uvijek zračiti snagu neophodnu da se stvori nešto dobro...blagoslov. Krajnje materijalne vibracije ona će koristiti kad je nužno kao jedan nevidljivi, neprobojni zaštitni zid. S pomoću žezla inicirani dominiraju svim snagama prirode, uvećavanjem ili neutraliziranjem. Svako biće na zemlji poseduje tu moć, ali samo u obliku koji odgovara njegovom stupnju razvoja. Ono koristi te snage, ali ih nije svjesno. Da li si ikad srela čovjeka koji razmišlja o tome kako podići nogu ili ruku? Ili da bi mogao - makar na kratko - cijelo tijelo podići sa zemlje ... skačući? Podigni svoju ruku i promatraj kako to radiš. Svaki pokret tvog tijela se izvodi kontrakcijom mišica. Ali što kontrahira tvoje mišiće? Razmisli, kćeri moja, što?"

"Moja volja, Oče."

"Točno. Tvoja volja. Ali ako te pitam što je tvoja volja, možeš li mi odgovoriti?"

"Oče, često sam promatrala što se događa kad želim nešto. Ali mogla sam samo primjetiti da kad nešto želim, mogu poslati Snagu i dati toj snazi pravac. Na primjer, kao što si upravo rekao, ako hoću podići ruku iz njenog opuštenog visećeg položaja - ona visi zato što je zemlja privlači - onda ta snaga pokretana mojom voljom pokreće moju ruku i kontrahira moje mišiće da podignu ruku."

"Potpuno točno," kaže Ptahhotep, "zahvaljujući činjenici da se tvoja snaga volje ulila u tvoju ruku i mišiće, ti si savladala ogromnu silu gravitacije zemlje na tvojoj ruci. Ovo važi i kada skačeš, zato jer je tvoja snaga volje veća od sile gravitacije samo kratko vrijeme. Dakle, vidiš da vrijeme troši tvoju snagu volje transformiranu u fizičku snagu. Vrijeme to čini! A prostor? Ti si koristila svoju snagu da podigneš svoju ruku, ili svoje tijelo, u visinu, da ga pomjeriš sa zemlje, dakle da ga pomjeriš dalje u prostoru. Vidiš da tvoju snagu troše dva velika faktora: vrijeme i prostor. Kad bi mogla pojačati svoju snagu volje i pohraniti je u svom tijelu, mogla bi savladati zemljinu gravitaciju na dulje i ostati na većoj udaljenosti od zemlje. Mogla bi kliziti kroz zrak! Ne možeš to činiti sada zato što još nisi razvila svjesnost na toj božanskoj razini. Inicirani, koji su svjesni na božanskoj razini, mogu se direktno osloniti na taj beskrajni vječni izvor snage, a da ga ne transformiraju, a kad požele, mogu da lebde kroz zrak upravo onoliko dugo koliko usmjeravaju svoju snagu volje protiv gravitacije.

Inicirana osoba poznaje sve vibracije i poseduje svjesno razvijene organe kojima koristi te moći. Ti poznaješ, na primjer, snagu misli kojom mi telepatski komuniciramo. Te moći također kontroliramo preko jednog odgovarajućeg višeg organa našeg mozga. Ljudska bića čak i ne znaju da imaju takve organe. Inicirani su u stanju zračiti najuzvišeniju od svih snaga, božansku, kreativnu snagu. Ta je snaga zračenje života, vječnog bića. Cjelokupni univerzum je živ i nastavlja postojati zahvaljujući toj snazi. Njena svjesna upotreba leži samo u okviru sposobnosti Bogočovjeka, jedinog bića koje je, u svojoj svijesti, istovjetno Bogu i zrači tu snagu iz svoje Bogosvijesti, njegove kozmičke sve-svijesti. Niti jedno drugo biće ne bi moglo izdržati tu snagu svjesno.

Svaka snaga ima svoju materijalizaciju na zemlji, i mi stoga nalazimo da u skladu sa svim snagama i vibracijama postoji jedan oblik materije koji ima otpornu snagu da je izdrži i prenese, ili čak ima sposobnost da je pohrani i kasnije zrači tokom nekog datog perioda vremena. Kako ljudi nazivaju tu materiju nije nije važno. Od nje su sačinjena bića i izražajni oblici koji odgovaraju raznim nivoima svijesti. A ovo važi ne samo za materiju koja odgovara njihovom nivou svijesti, već i za materiju koja provodi vibracije ispod te specifične razine svijesti. Biljke, na primjer, posjeduju neophodnu otpornost za vibracije vegetativne vitalne snage, i u isto vrijeme za vibracije materije, jer biljka ima materijalno tijelo. Živci i tijela životinja nose u sebi životinjsku snagu koja odgovara životinjskom nivou, i u isto vrijeme vibracije vegetativnog nivoa jedne oktave niže, kao i vibracije materijalne razine još jedne oktave niže.

Živci prosječnog ljudskog bića, na primjer, imaju dovoljno otpornosti da prenose vibracije mentalne razine kao i transformirane vibracije na svakoj od sljedećih razina - životinjskoj, vegetativnoj i materijalnoj. Mentalnim sposobnostima on misli i svjestan je na toj razini; životinjskim sposobnostima on osjeća i doživljava emotivna stanja; vegetativni tokovi snage daju život njegovom tijelu, i na posljetku, njegovo tijelo je sazdano od materije. I tako to ide sve više i više sve do Bogočovjeka koji svjesno koristi sav svoj mozak i živčane centre i sposoban je usmjeravati i najuzvišenije vibracije života. Njegovo tijelo ima otpornost prenositi najuzvišeniju moguću, božansku snagu, kao i - sasvim prirodno - transformiranu vibraciju ostalih šest razina izražavanja.

Tako se tijela ljudi u raznim razinama razvitka samo naizgled sastoje od iste materije. U stvari ona se sastoje od različitih kemijskih elemenata čija otpornost uvijek odgovara nivou svijesti duha koji boravi u njima. Činjenica da je tijelo Bogočovjeka u stanju ne samo podnijeti najviše frekvencije, već i transformirane vibracije svih drugih oktava, znači da mora postojati jedan oblik materije s otpornošću neophodnom da se odupre i da upravlja božanskom kreativnom snagom kao i svim drugim transformiranim frekvencijama nižih oktava, a da se ne dematerijalizira. Tako su sinovi Boga, u svojoj domovini, otkrili jedan materijal, neku vrstu bronce, od kojeg su konstruirali naprave za skladištenje i zračenje, bilo pojačanih bilo umanjenih, najviših kreativnih frekvencija, bilo u njihovom prvobitnom ili u transformiranom obliku. Te naprave su tako konstruirane da mogu sačuvati kreativnu snagu u čistom, neizmijenjenom obliku. U skladu s tim, tijekom jednog dugog perioda, one djeluju kao izvor božanske snage - kao sam život. Kako najuzvišenije od tih naprava koje nose i zrače kreativnu snagu predstavljaju savršeno jedinstvo - tako savršeno kao brak - između božanskih i materijalnih frekvencija - između Boga i zemlje - mi zovemo taj nevjerojatno moćni provodnik snage koja se mijenja s frekvencijom božanskog ja "Zavjetni kovčeg".

Sada znaš zašto držimo te naprave u takvoj tajnosti. Bogočovjek koji je razvio svoje najviše sposobnosti može koristiti te naprave nekažnjeno, kao što zavjetni kovčeg sadrži i zrači istu silu kao i on sam, silu koja on sam jest. Jedna osoba na nižem nivou, međutim, kad bi samo dotakla kovčeg, istog trena bi pala mrtva kao gromom pogođena. Božanske frekvencije bi momentalno spalile njene živce i ona bi pretrpjela "šok". Ista stvar se događa kad se ova frekvencija oslobodi iz svog stanja izolacije u kralježnici i pogodi nečije živce netransformirana. Osoba ili životinja ili čak i biljka umire trenutno. Ljudi tu vrstu smrti zovu "kap". Oni osjećaju da je neka neznana snaga pogodila tu osobu kao grom. Ta snaga je rijeka samog života koji je normalno izoliran u kralježnici - ili u najskrivenijem kanalu u slučaju biljaka - i normalno samo utjeće u tijelo u prilagođenom transformiranom stanju. Ta snaga izbija samo u slučaju bolesti i izaziva "kap". Iz istog razloga se neiniciranim ljudima ne može dopustiti da dođu u blizinu naših naprava. I više od toga! Kako te naprave zrače najmoćniju energiju, moramo ih držati brižno skrivene iza masivnih zidova od kamena koji osiguravaju najveću izolaciju. Životna energija sama po sebi ima smrtonosni učinak kada udari u oblik materije koji nema neophodnu otpornost. Ta materija se dematerijalizira, poništava.

Kovčeg i druga oruđa sastoje se iz materijala koji se – bez da se dematerijalizira - može napuniti božanskom kreativnom energijom. Kovčeg zrači netransformiranu kreativnu energiju i djeluje tako da daje život ili ga uništava, ovisno od doziranja. Ta snaga ima iste osobine vibracija kao ljudska volja koja je sposobna savladati sve, uključujući i zemljine gravitaciju, makar i na kratko vrijeme. Zavjetni kovčeg zrači tu snagu umnoženu tisuću puta. I baš kao što zemlja kroz svoju silu gravitacije djeluje na materiju i privlači je, mi možemo djelovati protiv sile gravitacije u svakom obliku materije bez izuzetka, i u skladu s tim savladati njenu težinu i učiniti je bestežinskom na kraće ili dulje vrijeme. Kad je to neophodno, možemo čak uraditi i suprotno, tj. djelovati s gravitacijom i povećati težinu nekog predmeta koliko god želimo preko ultra-materijalnog zračenja. Na taj se način se čak i najkrupniji kameni blokovi lišavaju težine na neki period vremena tako da se najveće građevine koje možeš zamisliti mogu sagraditi s najvećom lakoćom; ili se težina kamenih blokova može povećati do te mjere da potonu u zemlju. Na primjer, kad želimo iskopati bunar, ne moramo iskopati zemlju. Mi jednostavno uzmemo neki kamen odgovarajuće veličine i povećamo njegovu težinu tako da on potone u zemlju dok ne stigne do željene dubine. Uz pomoć zavjetnog kovčega, tog ogromnog izvora moći, možemo preobraziti energiju bez materije, kao, na primjer, svetlosne zrake, u materiju. I obrnuto, možemo rastvoriti tu materiju i preobraziti je u energiju koja će djelovati vjekovima.

Pogledaj ovu lampu. Baš kao što sunce bilijunima godina odašilje zrake, od kojih su neke preobražene da zrače svjetlo u našoj atmosferi, na isti se način dematerijalizacijom u ovoj lampi stvaraju energije sa svrhom zračenja svjetla.
Ovaj proces bi se mogao nastaviti u ovoj lampi vjekovima i vjekovima, i shodno tome ona bi davala svjetlost stoljećima kad ne bi bilo zapisano u povijesti zemlje da ćemo morati napustiti zemlju na tisuće godina i uništiti svu našu opremu. Kada to ne bi bilo tako, neuki sinovi ljudi bi ponovo izazvali neopisivo razaranje. Bit će mnogo toga u ostacima naše kulture što buduće generacije neće razumjeti. Na primjer, način na koji dobijamo tako glatku površinu, kao ogledalo, čak i na najtvrđem kamenju. Sastavi izmedu njih se podudaraju tako besprijekorno da između njih nema pukotine čak niti debljine dlake. Jako će ih zbunjivati kako su naši "robovi", radeći samo "rukom", bili u stanju presjći kamenje tako precizno. Budući da sinovi ljudi porobljavaju druge ljude, vjerovat će da smo i mi robove tjerali na rad. Tisućama godina neće im pasti na pamet da mi jednostavno dematerijaliziramo suvišno kamenje na površini i tako smo u stanju postići u dlaku precizne ivice i lica čak i najtvrđeg kamenja bez i najmanjeg ljudskog napora. Mi ugađamo instrumente na željenu širinu i dubinu kamenja i sve izvan dimenzija koje želimo se jednostavno dematerijalizira. To je vrlo jednostavno čim spoznaš pravu prirodu različitih energija, uključujući i energiju materije. Ali to znanje je blagoslov samo u rukama osobe koja zna. Ona zna da ljubav znači život, a mržnja znači smrt. Samo inicirani najvišeg stupnja mogu biti arhitekti. U stvari, da bi gradio s robovima, ne trebaš biti iniciran! Mi ne radimo s robovima, već sa silama prirode.

Zahvaljujući tim našim instrumentima u stanju smo stvoriti svaku formu. Izražavanje ovisi samo od toga koliko dugo i s koje daljine pokrećemo kreativnu snagu. Sinovi ljudi uzimaju zdravo za gotovo da mogu ući u hram bolesni i da ih mi izliječimo. Bolest znači da su vibracije tijela nisu u ravnoteži. Mi vraćamo ravnotežu u taj dio tijela, ispravnu vibraciju, i osoba ozdravljuje. Svaki organ ima svoju karakterističnu vibraciju. To znači da je svaki organ onakav kakav je, zato što svoju karakterističnu vibraciju, i ta vibracija stalno djeluje unutar njega i održava ga. Kad se vibracija promijeni, organ o kome se radi oboljeva.

Mi također možemo upravljati s vremenskim prilikama na zemlji, čineći da nebo bude vedro i plavo ili, kad treba, da se pojave oblaci i kiša. Sinovi ljudi vide munju, čuju grmljavinu s piramida i sretni su jer znaju da to znači blagoslov kiše. Oni žive u sigurnosti znajući da će se hram pobrinuti za sve njihove potrebe: njihovo zdravlje, kišu koja znači blagoslov, i čak za njihovo duhovno blagostanje.

"Oče moje Duše," sad ja pitam, "kako puniš taj zavjetni kovčeg kreativnom snagom?"

Ptahhotep me gleda prodornim pogledom i kaže:
"Vidim da već znaš kako punimo zavjetni kovčeg. Već sam ti rekao: postoji samo jedan izvor na zemlji koji je u stanju zračiti tu snagu, a to je sam Bogočovjek. Dužnost je visokog svećenika da puni kovčeg božanskom kreativnom snagom. On ili uvodi svoju vlastitu uzvišenu snagu direktno u kovčeg ili postiže isti rezultat uz pomoć žezla života pretvarajući potpuno pozitivan priliv snage koja zrači iz njegove ruke pri nižoj vibraciji, provodeći je kroz žezlo i tu je pretvarajući u božansku kreativnu snagu. Jer u svakodnevnom životu čak i savršeni Bogočovjek zrači kreativnu snagu samo u jednom prebraženom stanju. Tek kad se njegove duhovne snage koncentriraju i u svojoj svijesti se on poistovjeti s Bogom, tek onda božanska snaga zrači u svojoj iskonskoj vibraciji. On mora stoga biti u stanju kozmičke sve-svijesti kad želi isijavati kreativnu snagu. Kad bi ga neinicirani sinovi ljudi vidjeli u tom stanju pobjegli bi trčeći užasnuti, jer u tim slučajevima Bogočovjek zrači tako nebeskom, božanskom svjetlošcu da obični ljudi ne mogu podnijeti taj prizor. Kad bi neinicirani ljudi dotakli jednog iniciranog u tom božanskom stanju, oni bi istog trenutka pali mrtvi, baš kao da su dotakli zavjetni kovčeg.

Tako, kad jedan inicirani zrači svoje zrake u svrhu izlječenja, on se povlači u takvo stanje koncentracije da njegovo zračenje ljudi mogu podnijeti a da im ne naudi; to je snaga koju on usmjerava u odgovarajuće živčane centre koje podiže do nivoa kreativne snage uz pomoć žezla. Jer žezlo je tako napravljeno da može ne samo provoditi zrake, već i prenositi ih u transformiranom stanju, pojačane ili umanjene, po volji. Dakle, jedan inicirani ne treba biti u božanskom stanju da bi sprovodio najviša životna zračenja u zavjetni kovjeg; naprotiv, on može da bude u nižem stanju koncentracije i onda usmjeriti snagu koja odgovara tom nivou u zavjetni kovčeg, nakon što je povisio vibraciju uz pomoć žezla do nivoa kreativne snage. Kad se kovčeg napuni na taj način, on zrači dugo tu najvišu i najjaču energiju, kao izvor svih drugih snaga na zemlji.

Jedan inicirani može proizvesti i kontrolirati čak i najraznovrsnije frekvencije žezlom, jer žezlo je kovčeg u minijaturnom obliku, izuzev činjenice da se kreativna snaga ne pohranjuje u njemu kao u slučaju zavjetnog kovčega. Uz pomoć žezla, ljudsko biće bi čak moglo pretvoriti svoje niže nagone u kreativnu snagu, kad bi moglo zračiti na čist, pozitivan i potpuno nesebičan način snagu koja je nekoliko oktava niža. To je zato što žezlo zrači snagu koju ljudsko biće stavlja u nju. Kad bi neka primitivna i sebična osoba došla u posjed žezla, ona bi odašiljala svoja vlastita negativna zračenja koja bi izvirala iz njene sebičnosti - možda čak i u pojačanom obliku - i tako izazvala bolesti, epidemije, zemljotrese ili čak i veća razaranja, kao što su okultisti i oni koji su upražnjavali crnu magiju nekad činili u domu božanske rase. (Atlantidi)

Da li sad razumiješ zašto inicirani tako skrivaju svoju nauku od neiniciranih?"

"Razumijem, Oče. I sad mi je potpuno jasno kako je moj otac oživio polumrtvog dječaka. U stanju visoke koncentracije, otac je usmjerio svoja zračenja, umnožena, u dijete. To je djelovalo kao čudo. Dijete je ispunjeno vitalnom energijom i njegova iscrpljenost je odmah nestala. Ali, Oče moje Duše, što će se dogoditi kad sinovi ljudi preuzmu vlast? Da li ćete vi uništiti magično žezlo, kako reče otac kad mi je pričao da će inicirani uništiti sve svoje instrumente? Kakva šteta što ljudi neće moći uživati blagodati tih moći!" "Dijete moje," kaže Ptahhotep, "svako biće živi u stanju koje je točno prilagođeno njegovom stupnju razvoja! Kad bismo mi otkrili tajnu žezla sinovima ljudi, oni bi je odmah iskoristili da naškode jedni drugima i samima sebi. Sinovi ljudi još nisu spremni za to znanje i neće ni biti još dugo vremena. Žezlo koju mi sada koristimo odnijet će iz Egipta posljednji inicirani koji će posjedovati tajno znanje, zajedno sa zavjetnim kovčegom. On neće imati mogućnosti da sagradi piramidu. Nasuprot tome, on će napraviti mali zaklon za kovčeg da ga što više izolira. Napunit će kovčeg do mnogo manjeg stupnja i dat će da ga nose tijekom migracija pomoću dugih drvenih motki. Kad taj posljednji inicirani osjeti da mu se približava smrt, uništit će svoje žezlo. Neko vrijeme kovčeg će nastaviti zračiti energiju kojom je napunjen, a inicirani će ga dugo nastaviti nositi uokolo u raznim zemljama, sve dok malo pomalo ne zapaze da on više nema nikakvu moć. Onda će čak i posljednji ostaci kovčega biti uništeni.

U vremenu koje će doći ljudi će saznati za "magično žezlo" i "zavjetni kovčeg" samo preko zapisa ranijih vremena. Oni će sve to smatrati bajkom i nastaviti je pričati iz generacije u generaciju. Ali će se i dalje nejasno sjećati daje nekad postojao "zavjetni kovčeg" u kome je obitavala moć živog Boga. A također će se sjećati da je nekad postojao "čarobni štapić" ili, kako ga mi zovemo, "žezlo života" s kojim su inicirani, "čarobnjaci", izvodili čuda. Iz zapisa iz ranijih vremena ljudi će znati ili maglovito osjećati da " žezlo" predstavlja moć nad svim silama prirode.

U kasnijim vremenima, kad ljudi budu željeli simbolizirati najveću moć, stavit će žezlo u ruku kao znak moći. U tim budućim vremenima, međutim, njihovo žezlo će biti samo prazan simbol moći. Istinska moć i sila žezla im više neće biti poznata. Tek posle nekoliko tisuća godina će jedan potomak plemena Sinova Boga biti reinkarniran; on će otkriti te istine ljudima svog plemena i napravit će novi "čarobni štap". Do tada, tisućama godina postojat će jedna čudna vrsta ljudi koji će, da bi zabavljali ili varali, sebe nazivati "čarobnjacima" i pretvarat će se da izvode čarobne trikove uz pomoć "čarobnog štapića". Oni će tako oponašati ono što je nekad zaista postojalo.

Držat će "čarobni štapić" u ruci i izvoditi pokrete kao da izvlače čarobne snage iz tog štapića. Upotrebljavat će "čarobne riječi" oponašajući naše čarobne formule. Ali ljudi će naučiti istinsku ogromnu moć riječi tek vijekovima kasnije, kad se pali sinovi božanske rase budu reinkarnirali - oni koji sad žive ovdje - i sjetit će se u svojoj podsvjesti istina iz drevnih spisa. Oni će dokazati da su njihova sjećanja točna. Doći će vrijeme kada će sinovi ljudi ponovo otkriti i ponovo steći sva znanja, čak i najuzvišenija. Čak i tada, naravno, to znanje će ostati neshvatljiva tajna za neuke mase, ali u rukama neiniciranih, te ponovo otkrivene istine će predstavljati prokletstvo. Na kraju krajeva, to je put čovječanstva - kroz mnoge patnje i jada, koji ljudi sami stvaraju. Malo pomalo naučit će da se ne smiju igrati s božanskom moći. Saznat će da te moći trebaju biti korištene s punom ozbiljnošću, s dostojanstvom i posvećenošću. Jer Bog daje čovječanstvu sve, čak i sebe samog, kao blagoslov; samo ljudi, u svom neznanju, od svega stvaraju prokletstvo!
"Oče moje Duše," pitam, "rekao si da su piramide napravljene od kamenih blokova da bi izolirale opremu pomoću koje prodorne frekvencije zrače. Ali kako onda možeš sprovoditi frekvencije prema van?"

"Svi debeli zidovi piramida sadrže i tunele kroz koje sprovode snagu kovčega i druge dodatne opreme koja zrači energiju. Uz pomoć tih okana i tunela mi također kontroliramo vremenske prilike. Pozitivni i negativni tuneli su izgrađeni u različitim pravcima; kad kroz njih teku pozitivne i negativne sile, one uzrokuju da se stvore oblaci i donesu željenu kišu. Izjednačenje tih pritisaka prouzrokuje udare munje praćene velikom bukom. Zato ljudi čuju grmljavinu koja dolazi s piramida. Druge piramide su sagrađene za razne druge instalacije."

"Što će biti s piramidama kada sinovi ljudi dođu na vlast u našoj zemlji i zavjetni kovčeg i svi drugi instrumenti budu uništeni? Hoće li piramide ostati prazne? I što će se dogoditi s visokim svećenikom i drugim svećenicima i iniciranima?" pitam ja.

Nijedna izuzev najveće piramide gdje se sad čuva zavjetni kovčeg i gdje se odvija inicijacija neće ostati prazna. Kad se uklone svi naši instrumenti za zračenje božanske stvaralačke energije, posljednji inicirani faraoni će se dati sahraniti u jednoj od ovih piramida. Njihova tijela, potpuno prožeta i natopljena božanski kreativnom snagom će nastaviti - jer sila neće biti potrošena - zračiti vrhunsku moć baš kao i zavjetni kovčeg. Tako će njihova tijela nastaviti u tajnosti da djeluju kao ogromni izvori moći, štiteći ovaj kontinent od zlih utjecaja. Zračenje dobro sačuvanih i svetih tijela će pomoći našoj zemlji sačuvati svoju moć tisućama godina. Ali tijekom vremena većinu ovih grobova će razoriti neuki ljudi."
"A što će se dogoditi s velikom piramidom, Oče?"

Ptahhotep gleda u daljinu neko vrijeme kao da nešto promatra. Zatim njegov nebeski pogled prelijeće natrag k meni i on kaže: "Kada dođe vrijeme da se svi tajni instrumenti unište, i kad svećenik i inicirani koji i dalje budu služili u hramu u to vrijeme uzmu hodočasnicki štap i upute se ka udaljenim mjestima, visoki svećenik i njegov zamjenik će zatvoriti kameni ulaz velike piramide iznutra tako da ga nijedan sin ljudi neće moći pronaći. Potom, nakon što ispune svoje posljednje dužnosti, oni će dematerijalizirati svoja tijela na isti onaj način kako si često viđala da se dematerijaliziraju žrtve na oltaru u dvorištu hrama. Samo jedan bljesak, onda jedan mali bijeli oblak koji ubrzo nestaje - ni traga od pepela niti bilo čega drugog ne ostaje. Tako će unutrašnjost velike piramide biti zatvorena i zaklonjena od ljudskog pogleda tisućama godina. Međutim, naše inicijacije neće prestati. Zrele duše nastavit će ovdje biti inicirane - ne fizički, naravno, već na višoj duhovnoj razini. Ti ljudi će doživljavati svoju inicijaciju kao san ili viziju."

Ptahhotep prestaje govoriti, i dugo se gledamo u oči. Ja razumijem mnogo toga što on ne želi reći ... ali ipak imam još jedno pitanje: "Oče moje duše, da li postoji neki specijalan razlog što se sve piramide grade u istom obliku? Zašto se ne grade u obliku kocke, na primjer, kao druge građevine?"

Ptahhotep se smješka: "Zašto ne u obliku kocke? Ali piramide jesu u formi kocke! Ali to ću ti morati objasniti sljedeći put. Dosta ti je za danas."

Vidim da je Ptahhotep završio svoju poduku, ali ne odlazim. Voljela bih da mi pokaže kako se koriste žezlo i zavjetni kovčeg. On me gleda smješeći se i kaže: "Doći će vrijeme kad će ti biti dopušteno da saznaš o konstrukciji zavjetnog kovčega i žezlu života. To će doći kada primiš inicijaciju. Ali njihovo korištenje je ograničeno na one koji su dostigli sedmi stupanj poslije inicijacije vlastitim naporima. Te tajne ne smiju pasti u opasne ruke. Budi strpljiva. Vrijeme postoji samo u našem umu, a ipak je svemu potrebno vrijeme da sazri."

On me blagosilja, i ja odlazim.