Iz govora JFK-a
"Sama riječ "tajnovitost" je odbojna u slobodnom društvu. I mi smo kao narod, nasljedno i povijesno protivni tajnim društvima, tajnim zakletvama i tajnim procedurama. Ali suprotstavljena nam je diljem svijeta monolitska i nemilosrdna zavjera koja se uglavnom oslanja na skrivena sredstva kako bi proširila sferu svoga utjecaja. Oslanja se na infiltraciju umjesto invazije, subverziju umjesto izbora, na zastrašivanje umjesto slobodnog izbora. To je sistem koji je unovačio goleme i materijalne resurse u izgradnju gusto umrežene, visoko efikasne mašine koja spaja vojne, diplomatske, obavještajne, ekonomske, naučne i političke resurse. Njihove pripreme su skrivene, a ne objavljene, njihove greške su zakopane umjesto izložene naslovnim stranicama, njihovi protivnici su utišani a ne hvaljeni. Nikakav se trošak ne ispituje, nijedna se tajna ne odaje. Zbog taga je Atenski zakonodavac Solon proglasio zločinom da bilo koji građanin ustukne pod kontraverzom. Molim vašu pomoć, u velikom zadatku informiranja i uzbunjivanja američkog naroda, uvjeren da će s vašom pomoći čovjek biti ono što mu je i namjenjeno, slobodan i nezavisan."

”Postoji nešto iza prijestolja veće od samog kralja.”
Sir William Pitt – Dom Lordova 1970. god.

“Svijetom vladaju drugačije figure od onoga što zamišljaju oni koji nisu iza scene.”
Benjamin Disraeli – Engleski državnik 1844. god.

“Prava istina na stvari je da financijski element u velikim centrima posjeduje vladu još od dana Andrew Jacksona.” Franklin D. Roosvelt, Predsjednik SAD-a 1933. god.

1775 počeo je američki revolucionarni rat u pokušaju američkih kolonija da se odvoje od Engleske i njene opresivne monarhije. I ako se navodi mnogo razloga za revoluciju, jedan se posebno ističe, kao primarni uzrok. Kralj George III je obezakonio neovisnu valutu, slobodnu kamatu koju su proizvodile kolonije i koristile za sebe. Time ih je natjerao da posuđuju novac od centralne Banke Engleske sa kamatama, što je kolonije smjesta dovelo u dužništvo. I kako je Benjamin Franklin poslije napisao:
“Odbijanje kralja Georga III da dopusti kolonijama provedbu poštenog monetarnog sistema koji je oslobađao malog čovjeka kandži novčanih manipulatora, vjerojatno je bio primarni razlog za revoluciju. 1783 Amerika je osvojila svoju nezavisnost od Engleske. No njena bitka sa konceptom centralne banke i korumpiranim gramzivim ljudima povezanim s njim, tek je započela.”

Dakle što je Centralna banka ?

Centralna banka je institucija koja proizvodi valutu cijele nacije. Bazirano na povijesnom presedanu, dvije su specifične oblasti urođene u praksi centralnog bankarstva. Kontrola kamatnih stopa i kontrola opskrbe novcem (inflacija). Centralna banka ne samo opskrbljivati vladu s novcem, već ga posuđuje vladi – sa kamatama. Potom kroz povećanje i smanjivanje opskrbe novcem Centralna banka regulira vrijednost valute koja se izdaje. Ključno je shvatiti da čitava struktura ovog sistema može proizvesti samo jednu stvar na duže staze – "DUGOVANJE". Nije potrebno previše pameti da shvatite ovu prevaru. Svaki dolar koji prizvede centralna banka posuđuje se sa kamatama. To znači da svaki proizvedeni dolar košta dolar plus određeni postotak duga baziran na tom dolaru. A pošto Centralna banka ima monopol nad proizvodnjom valute za cijelu zemlju i posuđuju svaki dolar vezan odmah sa dugovanjem – otkud dolazi novac da se isplati dug? Može samo doći opet iz Centralne banke. To znači da Centralna banka mora konstantno povećavati opskrbu novcem da bi privremeno pokrivala postojeći dug. A pošto se novac također posuđuje sa kamatom, stvara JOŠ VIŠE DUGA. Krajnji rezultat ovog sistema bez greške je ROPSTVO. Jer je nemoguće da vlada, odnosno javnost, ikada otplati samo – obnavljajući dug. Utemeljitelji SAD-a itekako su bili svjesni ovoga.

"Vjerujem da su bankarske institucije opasnije od profesionalnih vojski... Ako američki narod ikada dopusti privatnim bankama da kontroliraju izdavanje njihove valute, banke i korporacije koje će izrasti oko njih oduzimati će im imovinu dok se njihova djeca ne probude kao beskućnici na kontinentu kojeg su njihovi očevi osvojili."
Thomas Jefferson 1743 – 1826

"Želite li ostati robovi bankara i plaćati im troškove vašeg vlastitog ropstva, samo im dopustite da stvaraju novac i kontroliraju kredit nacije."
Sir Josiah Stamp 1880 – 1941

Do ranog 20-tog stoljeća SAD su postavile i uklonile nekoliko sistema Centralnog bankarstva koje su podmetnuli bezobzirni bankarski intertesi. U ovo vrijeme dominantne obitelji u bankarskom i poslovnom svijetu bile su obitelji Rothschild, Rockefeller, Morgan, Warburg.

U ranim 1900-tim gledali su opet progurati zakone da stvore Centralnu banku. No znali su da su vlada i javnost sumnjičavi prema takvoj instituciji i bio im je potreban incident sa kojim bi uticali na javno mijenje. Tako je J.P. Morgan smatran u to vrijeme kao financijski kao predvodnik iskoristio svoj masovni utjecaj objavljujući glasine kako je ugledna banka u New Yorku insolventna ili bankrotirala. Morgan je znao da će ovo izazvati masovnu histeriju i utjecati na druge banke također. Tako je i bilo. Javnost, u strahu od gubitka svojih pologa, smjesta je počela masovno podizanje novca. Konzekventno su banke bile prisiljene opozvati pozajmice i natjerati korisnike da prodaju svoju imovinu. I tako je stvorena spirala bankrota, zaplijena i meteža. Spajajući slagalicu nekoliko godina kasnije Frederik Allen iz magazina "Life" je napisao:
"Morganovi su interesi imali prednost – stvarajući paniku (1907) vodeći je lukavo kako se razvijala."

Nesvjesni prijevare, panika 1907-me dovela je do kongresne istrage predvođene senatorom Nelsonom Aldrihom koji je bio intimno vezan sa bankarskim kartelom i kasnije postao dijelom obitelji Rockefeller kroz brak. Komisija koju je vodio Aldrich preporučila je osnivanje Centralne banke kako se ovakva panika nebi ponovila. Ovo je bila iskra kojom su međunarodni bankari trebali da sprovedu svoj plan.
1910 održan je tajni sastanak na imanju J.P. Morgana na otoku Jeckyll uz obalu Georgije. Tamo je napisan zakon Centralne banke nazvan "Federal reserve act". Ovaj su zakon napisali bankari a ne zakonodavci. Ovaj sastanak bio je tako tajnovit, tako skriven od vlade i javnosti, da je desetku ljudi koji su prisustvovali rečeno da mogu koristiti samo svoja imena. Nakon što su složili ovaj zakon, predali su ga svojoj političkoj lutki – senatoru Nelsonu Aldrichu da ga progura kroz kongres. I 1913 uz obilnu podršku bankara – Woodrow Wilson je postao predsjednik.

On je već pristao potpisati "Federal reserve act" u zamjenu za podršku u izbornoj kampanji. I dva dana kasnije, prije Božića, kada je većina kongresmena bila kući sa svojim porodicama, izglasan je akt o federalnoj rezervi a Wilson ga je pretvorio u zakon.

Godinama kasnije Woodrov Wilson je napisao sa žaljenjem:
" Vrlo sam nesretan čovjek. Nepromišljeno sam upropastio svoju zemlju. Velika industrijska nacija je sada pod kontrolom svog kreditnog sistema. Nismo više vlada slobodnog mišljenja, nismo više vada sa uvjerenjima i glasovima većine, nego vlada po mišlčjenju i prisili male skupine dominantnih ljudi."
Woodrov Wilson 1919

Kongresmen Louis McFadden je također izrazio istinu nakon izglasavanja zakona:
"Ovdje se uspostavlja svjetski bankarski sistem – super država koje kontrolišu međunarodni bankari a koji djeluju zajedno da porobe svijet zarad vlastitog zadovoljstva. Federalna rezerva je uzurpirala vladu."

Javnosti je rečeno da je sistem Federalne rezerve ekonomski stabilizator, te da su inflacija i ekonomske krize stvar prošlosti. Ali kako je pokazala povijest, ništa nije bilo dalje od istine. Istina je da su međunarodni bankari dobili mašinu sa kojom će proširiti svoje ambicije. Npr. Od 1914. do 1919. Federalna rezerva je povećala opskrbu sa novcem za skoro 100% što je rezutiralo velikim posudbama malih bankama i javnosti. Tada je 1920 Federalna rezerva opozvala masovni postotak opskrbe novcem. Ovo je rezultiralo time da su banke morale opozvati mnogobrojne dugove i kao 1907. dogodile su se navale na banke i bankroti. Propalo je preko 5400 konkurentnih banaka izvan sistema Federalnie rezerve, dodatno konsolidujući monopol malog broja međunarodnih bankara. Prozrijevši ovaj zločin kongresmen Lindbergh je istupio i rekao 1921: "Pod zakonom Federalnih rezervi panike se stvaraju smišljeno. Trenutna panika je prvo umjetno stvorena panika, isplanirana kao kad rješavamo matematičku jednačinu."

No, panika je 1920. bila samo zagrijavanje. Od 1921. do 1929. Federalna rezerva je ponovo povećala opskrbu novca što je opet rezultiralo izdavanjem obimnih pozajmnica javnosti i bankama. Postojala je relativno nova pozajmnica na tržištu dionica – zvana marginalna pozamnica. Pojednostavljeno, marginalna pozajmnica je dozvoljavala investitoru da uloži samo 10% cijene dionica, a ostalih 90% posuđuje broker. Drugim rječima, osoba je mogla posjedovati dionice u vrijednosti od 1000 dolara sa samo 100 uloženih dolara. Ova je metoda bila vrlo popularna u "zlatnim 1920-tim", jer se činilo da svako zarađuje na tržištu. No, postojala je kvaka kod ove pozajmnice. Mogla je biti opozvana bilo kada i morala se isplatiti u sljedeća 24 sata. Ovo se zvalo "marginalni opoziv". A tipični rezultat marginalnog opoziva bilo je prodaja kupljenih dionica sa pozajmnicom. Tako su nekoliko mjeseci prije oktobra 1929. J.D.Rockefeller, Bernard Barack i drugi "insideri" potiho izašli sa tržišta. I na dan 24. listopada 1929. financijeri iz New Yorka koji su preuzeli marginalne pozajmnice počeli su ih masovno opozivati.

Kada su financijeri 1929. počeli opozivati marginalne pozajmnice to je pokrenulo instantnu rasprodaju na tržištu jer svi su morali pokriti marginalne pozajmnice. Potom su iz istog razloga pokrenuti masovni bankroti, uništavajući preko 16 000 banaka, omogućavajući urotnicima, međunarodnim bankarima da otkupe konkurentne banke na popust, čitave korporacije i sitniš. Bila je to najveća pljačka u američkoj povijesti.
Ali nisu se zaustavili na tome. Umjesto da poveća opskrbu novcem kako bi se oporavili od ekonomskog kolapsa Federalna rezerva je smanjila opskrbu uzrokujući najveću depresiju u povjesti. Ponovo zgranut, kongresmen Louis Mc Fadden, stari protivnik bankarskih kartela počeo je pripremu za optužnicu Odbora Federalne rezerve – navodeći odgovornost za kolaps i depresiju:
"Bio je to pažljivo pripremljeni događaj. Međunarodni bankari gledali su stvoriti stanje očaja kako bi oni na kraju izašli iz njega kao vladari svih nas."

Stoga ne iznenađuje, da je nakon dva predhodna pokušaja ubojstva, Mc Fadden otrovan na banketu prije nego što je stigao zatražiti podizanje optužnice. Kada su sveli društvo na bijedu, bankari Federalne rezerve su odlučili ukloniti zlatni standard. Kako bi ovo izveli, morali su se domoći preostalog zlata u sistemu. Stoga je, pod izgovorom pomaganja naporima da se završi depresija, stigla zaplijena zlata - 1933.

Pod pretnjom zatvora na 10 godina svako je u Americi morao predati sve svoje zlato riznici. Praktično su ukrali narodu i ono malo bogastvo koje mu je preostalo. I na kraju 1933. – zlatni je standard ukinut. Ako pogledate novčanicu dolara prije 1933. na njoj piše da se može zamijeniti za zlato. Ako pogledate dolarsku novčanicu danas, na njoj piše da je "zakonska ponuda", što znači, da nema apsolutno nikakvu podlogu. To je bezvrijedni papir. Jedino što dolaru daje vrijednost je njegova količina u cirkulaciji. Stoga, moć reguliranja opskrbe novcem je moć reguliranja njegove vrijednosti, što je takođe moć da se čitave ekonomije i društva sruše na koljena.

"Dajte mi kontrolu nad opskrbom novcem nacije i ne zanima me tko kroji zakone.“
Mayer Amschel Rothschlid – osnivač bankarske dinastije Rothschild

Vrlo je važno shvatiti da je Federalna rezerva u stvari PRIVATNA KORPORACIJA. Federalna je otprilike kao i Federal Express! Vodi vlastitu politiku i praktično se ne nalazi ni pod kakvom ingerencijom vlade SAD-a. To je privatna banka koja POSUĐUJE vladi svu valutu – sa KAMATAMA, konstantno sa prevarantskim sistemom Centralne banke od kojeg se zemlja pokušala spasiti kada je proglasila nezavisnost u revolucionarnom ratu. Vraćajući se u 1913, zakon o Federalnoj rezervi nije bio jedini protuustavni zakon proguran kroz kongres. Također su progurali Federalni porez na prihode. Vrijedno je napomenuti da neznanje američke javnosti oko Federalnog poreza na prihode stoji kao spomenik tome, koliko je u stvari Američka populacija umjetno priglupljena i ignorantska. Prvo, Federalni porez na prihode je protu-ustavan, jer je direktni, nejednako raspoređeni porez. Svi direktni porezi moraju biti jednako raspoređeni, da bi bili legalni - po ustavu.

Drugo, potreban broj država kako bi se ratificirao amandman za dopuštanje poreza na prihode nije nikada dostignut. I na ovo se čak pozivalo u modernim sudskim slučajevima. "Ako ga pogledate (16. amandman) pažljivo, ustanoviti ćete da potreban broj država nije nikada ratificirao amandman."
Sudac oblasti SAD-a Jack Fox 2003

Treće, danas se 35% prihoda prosječnog radnika oduzima putem ovog poreza. To znači da Amerikanci rade 4 mjeseca u godini samo da bi otplatili ovaj porez. I pogodite gdje ide taj novac! Otplaćuje kamate na valutu koju proizvodi prevarantska banka Federalne rezerve. To je sistem koji uopće ne mora postojati. Ni jedan cent ovog poreza ne ide u bilo kakve vladine programe. NIJEDAN CENT.
Novac koji Amerikanci zarade radeći 4 mjeseca u godini ide skoro doslovno u džepove međunarodnih bankara, koji posjeduju privatnu banku, federalne rezerve. I četvrto, čak i pored lažne vladine tvrdnje o legalnosti poreza na prihode doslovce ne postoji statut, ne postoji zakon, koji amerikancima određuje da plate ovaj porez. I TOČKA!

Joe Turner – bivši agent porezne službe:
" Stvarno sam očekivao, naravno da postoji zakon na kojeg se možete pozvati u zakoniku u poreznom kodu – koji vas obavezuje. Naravno da postoji. Došao sam do toga da nisam mogao naći statut koji jasno čini osobu podložnu tužbi. Barem ne mene i većinu ljudi koje poznajem. I po meni, nije mi preostalo ništa nego dati otkaz. Nisam platio federalni porez od kada sam otišao.“

Sherry Jackson – bivši agen porezne službe:
"Bazirano na istraživanju koje sam provela kroz 2000. godinu i koje još provodim nisam našla taj zakon. Pitala sam Kongres, pitala sam mnogo ljudi u poreznoj upravi, pomoćnike direktora porezne uprave ali oni ne mogu odgovoriti, jer kada bi oni odgovorili Američki narod bi saznao da je sve to PRIJEVARA. Nisam prijavila porez na prihode od kada sam otišla, 1999.!“

Federalni porez na prihode nije ništa drugo doli porobljavanje čitave zemlje. No, kontrola ekonomije i konstantna krađa je samo jedna strana Rubikove kocke koju bankari drže u rukama. Slijedeće oruđe za kontrolu i profit je RAT.

Od nastanke Federalne rezerve 1913. pokrenuto je mnogo malih i velikih ratova. Tri najnaglašenija su:
- Prvi svjetski rat
- Drugi svjetski rat
- Vijetnamski rat

Prvi svjetski rat izbio je fokusiran oko Njemačke i Engleske. Američka javnost nije željala ništa imati sa tim ratom pa je predsjednik Wilson javno proglasio neutralnost. No. Iza privida administracija SAD-a je tražila bilo kakvu ispriku da uđe u rat. Glavni savjetnik i mentor W. Wilsona bio je pukovnik Edward House, čovjek blisko vezan sa međunarodnim bankarima koji su željeli rat. Po zabilježenoj noti državnog sekretara Williama Jenningsa: Interesi krupnog bankarstva bili su gorljivo zainteresirani za Svjetski rat zbog velikih mogućnosti za krupni profit. Važno je shvatiti da je najunosnija stvar za međunarodne bankare – RAT. Jer rat tjera zemlju da posuđuje još više novca od Federalne rezerve – s kamatama.

U zabilježenom razgovoru između pukovnika Housea, Willsonovog savjetnika i Sir, Edwarda Grey-a, ministra za vanjske poslove Engleske, oko toga, kako SAD uključiti u rat, Grey je upitao: "Što bi amerikanci učinili ako bi Njemci potopili prekookeanski brod sa američkim putnicima?" House je odgovorio: "Vjerujem da bi požar indignacije zahvatio SAD i to bi samo po sebi bilo dovoljno da nas pokrene u rat."
Stoga je 7. svibnja, 1915. praktično na predlog Sir Edwarda Greya brod zvan "Lusitanija" namjerno poslan u vode pod kontrolom Njemaca, gdje se znalo da će biti njemačkih ratnih brodova. I po očekivanju Njemačke su pomornice torpedirale brod. Detonirani teret municije potopio je brod za 18 minuta usmrtivši 1200 ljudi.

Za bolji uvid ove planirane namještaljke: Njemačka je ambasada postavila oglase u New York Timesu, govoreći ljudima da ako se ukrcaju na Luisitaniju to čine na vlastiti rizik, jer će takav brod koji plovi od Amerike prema Engleskoj kroz ratnu zonu biti podložan uništenju. Kako je i predviđeno potapanje Luisitanije je uzrokovalo val ljutnje američke populacije i uskoro su SAD ušle u rat. Prvi Svjetski rat odnio je 323 000 američkih života J.D. Rockefeller je na ratu zaradio 200 milona dolara. To je otprilike 1,9 milijardi po današnjim standardima. Da ne spominjemo ratne troškove – oko 30 milijardi dolara za SAD. Većina je posuđena od banke Federalne rezerve – sa kamatama povećavajući profit međunarodnih bankara. Drugi Svjetski rat: 7. prosinac 1941. Japan je napao američku flotu kod Pearl Harboura, pokrećući ulazak SAD-a u rat.
Predsjednik Franklin D. Roosevelt je izjavio za napad: "Dan koji će se pamtiti po zločinu."

Itekakav dan zločina – ali ne navodno zbog nenajavljenog napada na Pearl Harbour. Nakon 60 godina informacije koje su izlazile, pokazivale su da se za napad znalo danima ranije i da je bio otvoreno poželjan i isprovociran. Roosevelt čija je porodica pripadala bankarima iz New Yorka, još od 19. stoljeća, čiji je ujak Frederik bio član upravnog odbora Federalne rezerve, bio je vrlo naklonjen interesima međunarodnih banaka. A interes je bio: ULAZAK U RAT. Jer kao što smo vidjeli, ništa nije profitabilnije za međunarodne bankare od rata. U zapisniku Roosevelovog ratnog sekretara – Henrya Stimsona datiranog od 25. studeni 1941. dokumentiran je njegov razgovor sa Rooseveltom:
"Pitanje je bilo, kako ćemo ih iznervirati da prvi zapucaju. Bilo je poželjno osigurati se da japanci budu ti koji će prvi napasti, tako da ne bude sumnji oko toga tko je agresor."

U mjesecima koji su predhodili napadu na Pearl Harbour, Roosevelt je učinio skoro sve u svojoj moći da naljuti japance zauzevši stav agresije. Zaustavio je sav japanski uvoz američke nafte, zamrznuo je svu japansku imovinu u SAD-u, javno dao pozajmnice nacionalističkoj Kini, i pružio vojnu pomoć Britancima, koji su oboje bili neprijatelji Japana u ratu. Sve je ovo bilo kršenje međunarodnih pravila.

4. prosinca, 3 dana prije napada Australska obavještajna služba je rekla Rooseveltu o japanskoj vojnoj ekspediciji koja se kreće prema Pearl Harbouru. Roosevelt je to ignorirao. I tako kako su se nadali i dopustili, 7. prosinca 1941. Japan je napao Pearl Harbour ubivši 2400 vojnika. Prije Pearl Harboura 83% američke populacije nije htjelo imati ništa sa ratom. Poslije Pearl Harboura milion ljudi se dobrovoljno javilo za rat.

Važno je znati da su ratne napore nacističke Njemačke uveliko podržavale 2. organizacije. Jedna se zvala I.G. Farben – koja je prizvodila 84% njemačkih eksploziva, pa čak i Ciklon B koji se koristio u koncentracijskm logorima da bi se pobili milioni. Jedan od tihih partnera I.G. Farbena bio je Američki Standard Oil – J. D. Rockefellera. Ustvari, njemačka avijacija nije mogla djelovati bez posebnog aditiva koji je patentirao Rockefellerov Standard Oil. Drastično bombardiranje Londona, na primjer – omogućeno je prodajom goriva vrijednog 20 miliona I.G.
Farbenu od strane Rockefellerovog Standard Oil-a. Ovo je samo jedan mali prikaz, kako su američki poslovnjaci finacirali obje strane u drugom svjetskom ratu. Još jedna izdajnička organizacija koju valja spomenuti je "Banking Corporation" iz New Yorka. Nije samo financirala brojne aspekte Hitlerovog uspona na vlast i nacističke ratne materijale tokom rata, nego je također bila banka za pranje nacističkog novca. Razotkrivena je zbog posjedovanja miliona dolara nacističkog novca u svojim sefovima.

Union Banking Korporacija New Yorka je na kraju zaplijenjena zbog kršenja zakona o trgovanju sa neprijateljem. Pogodite tko je bio Direktor i potpredsjednik Union Bankinga? Prescott Bush, djed sadašnjeg Predsjednika i naravno otac bivšeg Predsjednika SAD-a. Imajte ovo na umu kada gledate na moralne i političke tendencije porodice Bush.

Službena deklaracija rata SAD-a sa sjevernim Vijetnamom dogodila se 1964. nakon navodnog incidenta u kome su dva američka razarača napali patrolni čamci sjevernog Vjetnama u zaljevu Tonkin. Ovo je postalo poznato kao incident zaljeva Tonkin. Samo je ova situacija bila katalizatorski povod za masovno slanje trupa u puno ratno stanje. No, postoji jedan problem. Napad na američke razarače od strane vjetnamskih patrolnih čamaca nije se NIKADA DOGODIO. Bio je to inscenirani događaj da bi imali razlog ući u rat. Bivši Ministar odbrane Robert McNamara izjavio je godinama kasnije da je incident u zaljevu Tonkin bio "GREŠKA" dok su mnogi drugi "insideri" i zapovjednici istupili prenoseći da je to bila izmišljena farsa, potpuna laž. "Jednom u ratu" – bio je to samo još jedan novi posao.

U listopadu 1966. Predsjednik Lyndon Johnson uklonio je trgovačke restrikcije Sovjetskom bloku iako svjestan da je od Sovjeta dolazilo 80% ratne opreme sjevernog Vietnama. Ujedno, Rockefellerovi poslovi su finanacirali tvornice u SSSR-u koje su Sovjeti koristili za proizvodnju vojne opreme i slali je u sjeverni Vijetnam. No, financiranje obje strane ovog sukoba – bila je samo jedna strana medalje. 1985 deklasificirana su ratna pravila u Vijetnamu. Ovo je bio popis djelovanja koja su bila zabranjena američkim trupama. Uključivao je apsurdne stvari poput: Protuzračni raketni sistemi sjevernog Vijetnama nisu se smjeli bombardirati dok nije bilo potvrđeno da su operativni.

Neprijatelj se nije smio pratiti ako bi prešao granicu Laosa ili Kambodže. I ono što možda najviše razotkriva – najkritičnije strateške mete nisu se smjele napadati bez naredbe visokih vojnih službenika. Osim ovih, suludo nametnutih limita sjeverni Vijetnam je bio obavješten o tim restrikcijama i stoga je cijelu svoju strategiju bazirao prema limitima američkih jedinica. Zbog ovoga rat je trajao tako dugo i krajnji zaključak je sljedeći:
"Vjetnamski rat se nikada nije ni trabao dobiti, nego samo održavati."
Ovaj rat za profit rezultirao je sa 58 000 mrtvih Amerikanaca i 3 000 000 mrvih Vjetnamaca. Dakle gdje smo sada! Napadi 11. rujna su bili pokretač za ono što je sada, ubrzani plan beskrupulozne elite. Bio je to iscenirani povod za rat, po ničemu drugačiji od potapanja Luisitanije, provociranja Pearl Harboura i laži zaljeva Tonkin. Ustvari, da napadi 11. rujna nisu isplanirani povod za rat, to bi bila iznimka u pravilu. Ti su napadi korišteni da pokrenu dva preventivna ilegalna rata, protiv Iraka i Afganistana. No, 11. rujan je izgovor za još jedan rat. RAT PROTIV VAS.

"Patriotski zakon", "Domovinska sigurnost", " Zakon o vojnim sudovima" i drugi zakoni, stvoreni su da bi uništili vaše građanske slobode i ograničili vašu sposobnost da uzvratite udarac protiv onog što dolazi. Trenutno u SAD-u većina Amerikanaca je ispranog mozga. Nenajavljeno vaš dom može biti pretražen, bez sudskog naloga, bez da se nalazite u kući. Možete biti uhapšeni bez da vam pročitaju optužnicu, pritvoreni do daljnjeg bez pristupa advokata i mučeni. Sve to pod sumnjom da ste možda "terorist". Ako vam trebaju nacrti što se događa u ovoj zemlji možete primjetiti kako se povijest ponavlja. U veljači Hitler je upriličio fingirani napad, spalivši zgradu Njemačkog parlamenta – Reichstag. Za požar je optužio komunističke teroriste. U sljedećih nekoliko tjedana donio je "Enabling act" (Omogućujući zakon) koji je iskorjenio Njemački ustav i slobode građana. Tada je poveo niz preventivnih ratova, pravdajući ih Njemačkom narodu pravdajući ih kao nužne zbog održavanja "Domovinske sigurnosti".
"Postoji zlo koje prijeti svakom muškarcu, ženi i djetetu ove velike nacije. Moramo poduzeti korake za domaću sigurnost i zaštitu naše domovine."
George W. Bush

Nešto slično je objavio i Adolf Hitler – kada je najavio Gestapo njemačkom narodu: "Što se tiče komunizma – organizacije koje su im paravani nebi trebalo zamagliti glavna pitanja."

"Naši su neprijatelji radikalna mreža terorista i svaka vlada koja ih podržava mora snositi odgovornost za to."
George Bush

VRIJEME JE DA SE PROBUDITE
Ljudi na vlasti čine sve što je u njihovoj moći da budete konstantno zavedeni i izmanipulirani. Precepcija stvarnosti kod većine, pogotovo u političkoj areni, nije njihova zaštita. Lukavo im je nametnuta, bez da to i primijete. Na primjer, glavnina javnosti vjeruje da se stanje sa invazijom Iraka pogoršava, pošto se čini da stanje među zavađenim frakcijama ne prestaje. Ono što javnost ne vidi jeste da je destabilizacija Iraka upravo ono što žele ljudi koji stoje iza Vlade. Ovaj se rat mora održavati, kako bi se regija podijelila, zadržala dominacija nad naftom i stalna zarada za vojne kooperante i što je najvažnije kako bi se ustanovile vojne baze kao odskočne daske za napade na druge, naftom bogate zemlje, poput Irana i Sirije. Ima dodatnih pokazatelja da su građanski rat i destabilizacija Iraka posve namjerni.

2005. dva su elitna Britanska SAS časnika uhvaćena od strane iračke policije koja ih je uhvatila dok su vozili okolo i pucali na civile preobučeni u arape. Nakon što su uhvaćeni i privedeni u zatvor u Basri, britanska vojska je odmah zatražila oslobađanje ovih ljudi. Kada je vlada u Basri odbila, stigli su britanski tenkovi i fizički izvukli dvojac iz zatvora u Basri.

Ako želite uništiti neko područje, kako ćete to učiniti? Postoje dva načina. Možete bombardirati područje, ali to nije efikasno. Umjesto toga pokušat ćete zavaditi ljude tog područja da ubijaju jedni druge i unište vlastito područje, vlastite farme i imanja. I to je učinjeno na području Iraka i Balkana. Način kako uništiti suparnika, jest natjerati ga da uništi sam sebe tako da podjelite njegove redove jedne protiv drugih. I tada podupirete obje strane. Imate agente koji podupiru obje strane - potpaljuju obje strane. Tada se oni poubijaju međusobno. Zavisno od situacije, kasnije se pojavljujete i mirite ih ili donosite plan okončanja sukoba koji je napravljen po vašem receptu, gdje su utkani samo vaši interesi.

Krajnje je vrijeme da se mnogi od nas probude i vide ovu realnost. Moramo shvatiti kako ljudi koji pokušavaju održati i stvoriti imperije čine to manipulirajući ljudima koje pokušavaju pokoriti. Zapitajte se zašto je čitava kultura zasićena zabavama masovnih medija sa svih strana, dok obrazovni sistem u SAD-u a i u čitavom svijetu nastavlja zapanjujuću silaznu putanju otkad ga je vlada odlučila odlučila preuzeti s državnim poticajima za sistem javnog školstva. Ono što vaša vlada plati, to i dobije. Kada to shvatimo, onda pogledajmo institucije koje financira vlada i vidimo kakve studente, kakva se vrsta obrazovanja nudi u školama koje financira vlada. Logika će vam reći, ono što nude te škole, da nije u skladu sa željama države i Federalne vlade, oni bi to promijenili. Krajnji zaključak je da vlada dobiva ono što je naručila.

Ne žele da vaša djeca budu obrazovana, ne žele da vi previše razmišljate i zato su ova zemlja i svijet postali tako preplavljeni zabavama, masovnim medijima, tv serijama, zabavnim parkovima, drogama, alkoholom i svakom vrstom zabave koje stalno "zabavljaju" ljudski um, da se ne ispriječite na putu važnim ljudima, tako što previše razmišljate. Bolje vam je da se probudite i shvatite kako postoje ljudi koji vode vaš život a vi to i neznate.

TV emisija - NEW YORK 1976:
"U velikoj smo nevolji, zato što Vi i još 70 miliona Amerikanaca slušaju mene upravo sada. Zato jer manje od 3% čita knjige. Zato jer manje od 15% čita novine ili čita iz novina nevažne stvari. Zato jer jedina istina koju znate je ona koju dobijate preko ove kutije. Upravo sada postoji rupa, čitava jedna generacija koja ne zna ništa što nije izašlo iz ove kutije. Ova kutija je Evanđelje i krajnje Otkrivenje. Ova kutija može stvoriti ili slomiti predsjednike, pape, premijere. Ova kutija je najmoćnija Bogom prokleta sila u ovom čitavom bezbožnom svijetu. I jao si ga nama ako ikada padne u ruke pogrešnih ljudi. I ako dođe vrijeme da najveća kompanija na svijetu kontrolira najmoćniju Bogom prokletu mašinu za propagandu u čitavom bezbožnom svijetu, ko zna kakvo SRANJE će se prikazivati kao istina na ovoj mreži. Zato – slušajte i Vi mene. Slušajte me. Televizija nije istina! Televizija je prokleti zabavni park. Televizija je cirkus, karneval, putujuća grupa akrobata, pripovjedača, plesača, pjevača, žonglera, frikova, krotitelja lavova i igrača nogometa. Mi radimo da ubijamo posao. Ali Vi ljudi sjedite tu dan za danom, svake noći – svih uzrasta, rasa, vjeroispovjesti. Mi smo sve što Vi znate. Počinjete vjerovati u iluzije koje mi vrtimo ovdje. Počinjete vjerovati da je kutija stvarnost i da su vaši vlastiti životi nestvarni. Radite štogod vam kutija kaže da uradite. Oblačite se kao kutija. Jedete kao kutija. Podižete djecu kao kutija, čak i mislite kao kutija. Ovo je masovno ludilo – Vi manijaci! ZA IME BOŽJE, VI LJUDI STE STVARNI, MI SMO ILUZIJA!“

Jedna banka, jedna armija, jedan centar moći. I ako nas je povijest ičemu naučila, to je da moć kvari ljude. A da apsolutna moć, kvari ljude apsolutno. Aaron Rousseau, filmski producent i bivši političar upoznao je, a kasnije se počeo družiti sa Nicholasom Rockefellerom, iz ozloglašene bankovno-poslovne dinastije. Nakon nekog vremena bliskog prijateljevanja s Nicholas Rockefellerom, Aaron je konačno prekinuo odnose zgađen onim što je naučio o Rockefellerima i njihovim ambicijama. (I ubrzo poslije je „umro“.)

Evo što o tome kaže Aaron Rousseau:

"Jednoga dana pozvala me je žena koju sam poznavao i rekla mi dali bih htio upoznati jednog od Rockefellera? 'Da, naravno, rekao sam.' I postali smo prijatelji. I vremenom mi je počeo otkrivati mnoge stvari. Tako mi je jedne večeri rekao: 'Aarone, dogodit će se jedan događaj i vidjet ćete kako ćemo na račun tog događaja ući u Afganistan radi kontrole naftovoda iz Kaspijskog mora, a poslije toga u Irak, uzeti naftu i uspostaviti bazu na Bliskom istoku, onda ćemo ući u Venecuelu i eliminirati onog Chaveza.' (Prve dve stvari su ostvarili ali ovo sa Chavezom nisu uspjeli). "I vidjet ćete kako po pećinama tražimo neke tipove, koje tamo nikada nećemo naći." Smijao se činjenici da se vodi rat protiv terorizma, a da u stvari neprijatelj ne postoji. Govorio je o tome kako se taj rat protiv terorizma nikada ne može dobiti, jer je to vječni rat u toku kojeg se stalno mogu gaziti ljudske slobode. Pitao sam ga: 'Kako ćete uvjeriti narod da je rat stvaran?' Odgovorio je: 'Uz pomoć medija, mediji mogu uvjeriti narod da je rat stvaran. Bitno je da se stalno govori o tome i ponavlja, ponavlja i ponavlja i ljudi konačno počnu vjerovati.' Stvorili su Federalne rezerve 1913. putem laži, opet su stvorili 11. rujan putem laži. Zbog 11. rujna stvara se rat protiv terorizma, a nakon toga se napada Irak. Naravno, svi njihovi navodi su LAŽ, a onda će na red doći Iran. I uvijek je jedna stvar koja vodi do druge, pa do opet neke druge. Pitao sam ga:
'Zbog čega radite sve to, koja je svrha svega toga? Imate sav taj novac i više nego što biste mogli poželjeti. Imate svu moć svijeta.'
Rekao sam: 'Nanosite ljudima bol, a to nije dobra stvar.' Rekao je: 'Što te briga za ljude. Brini se o sebi i o svojoj obitelji.'Upitao sam ga: 'Koji je konačni cilj svega ovoga?' Odgovorio je: 'Konačni cilj je da u sve ljude svijeta ugradimo čipove i da ti čipovi sadrže informacije o svom njihovom novcu i o svemu ostalom. I onda, ako iko bude htio protestirati zbog onoga što to radimo, ili nam se suprotstavi, samo mu isključimo čip.'
Upravo to se i priprema. MIKROČIPOVI!"

Aaron Russo i Nicholas Rockefeller

2005. Kongres SAD-a je pod izgovorom kontroliranja migracije i takozvanog rata protiv terorizma, donio dekret o identifikaciji po kojem je predviđeno da će do svibnja 2008. svatko morati imati federalnu identifikacijsku karticu na kojoj će se nalaziti skenirajući bar-kod sa svim osobnim informacijama. Međutim bar-kod će biti samo prijelazno rješenje, dok ga ne zamjene sa RIFD čipom, (RIFD – identifikacija putem radio frekvencije) koji će putem radio frekvencije moći pratiti svaki korak na čitavoj planeti. Ako vam ovo zvuči previše strano trebali bi da znata da se RIFD čip već nalazi ugrađen u svim novim Američkim putovnicama. Ali konačan će biti inplantacija čipova koji su kod mnogih ljudi već ugrađeni pod različitim izgovorom.

Postoji već jadna porodica na Floridi čiji su članovi postali pioniri novog svijeta. Oni su se dobrovoljno prijavili da budu prvi ljudi u povijesti kojima su implantirani identifikacijski mikročipovi. Što o tome kaže jedna aktivistica sa Floride: (Lesli Lacors) "Nakon 11. rujna bila sam veoma zabrinuta za svoju porodicu. Nemamo razloga da imamo išta protiv što su nam ugradili stalni implant koji nas identificira."

Na kraju svi će biti zaključani unutar jedne monetarne kontrolne mreže gdje će svaki važan postupak biti zabilježen. A ako učinite nešto što ne treba, mogu vam jednostavno isključiti čip, jer će se do tog vremena svaki detalj društvenog života vrtjeti oko interakcije putem čipova. Ovo je slika budućnosti koju ćete vidjeti ako otvorite oči. Centralizirana svjetska ekonomija gdje su sva kretanja i aktivnosti pod pažljivom prismotrom, a sva prava uklonjena. Najnevjerovatnija stvar od svega je da svi totalitarni elementi neće biti nametnuti ljudima, nego će ih ljudi sami zahtjevati, jer je socijalna manipulacija društva kroz stvaranje straha i podjeljenosti potpuno odvojila ljude od osjećaja vlastite snage i stvarnosti. To su procesi koji se odvijaju stoljećima, ako ne i milenijima. Religija, patriotizam, rasa, bogatstvo, klasa, kao i sve ostale smišljene forme despotskih i separatnih poistovjećivanja poslužile su da bi se stvorila manjinski kontrolirana populacija na koju se lakše utječe. Poznato je geslo: "Podijeli pa vladaj."

I dokle god se ljudi budu vidjeli kao odvojen dio od svega ostalog biti će podložni potpunom porobljavanju. Ljudi iz sjene su ovoga itekako svjesni a isto tako znaju i to da ako ljudi ikada postanu svjesni svoje istinske veze sa prirodom i svog istinskog ljudskog kapaciteta, čitav ovaj fabrciran duh vremena na kome rade će se srušiti kao kula od karata. Čitav ovaj sistem u kome živimo ugrađuje nam ideje o tome, kako smo nemoćni, kako smo slabi, kako je društvo u kome živimo nepošteno, kako je loše itd itd. Sve je to jedna debela laž.

MI SMO LIJENI, NEPOŠTENI I NEUOBIČAJENI
Ne postoji razlog zašto nebi shvatili tko smo u stvari i kamo idemo. Ne postoji razlog zašto prosječno svaka osoba nebi mogla razviti svoje pune potencijale. Mi smo nevjerojatno moćna bića.
Jedan od tragalaca: "Mislim da sam proveo 30 godina svoga života, svoji prvih 30 godina pokušavajući postati nešto. Želio sam postati dobar u raznim stvarima, želio sam postati dobar u tenisu, želio sam postati dobar u školi, u ocjenama i sve sam nekako gledao u toj perspektivi. Nisam OK, ovakav kakav sam, ali ako postanem dobar u stvarima onda sam pravi. Jednog dana došao sam do zaključka da sam pogrešno shvatio igru. Igra je bila u tome da pronađem ono što sam već bio."

U našoj kulturi naučeni smo uočavati individualne razlike, tako da ako pogledate neku osobu, odmah pomislite: gluplji, pametniji, mlađi, stariji, bogatiji, siromašniji. Mi bilježimo sve te dimenzionalne različitosti stavljamo ih u kategorije a onda se prema njima tako i odnosimo. I postajemo takvi da vidimo ostale odvojene od nas samih, na način da su potpuno odvojeni od nas. Jedna od dramatičnih osobitosti postojanja je da kada ste sa nekim i odjednom vidite sve ono po čemu su oni slični vama, a ne po čemu su različiti od vas i doživljavanje istine da ono što je esencija vas, to je esencija mene, sve je jedno shvaćanje, ne postoji drugo.

SVE JE JEDNO
Nismo rođeni kao bogati niti kao viša klasa, rođeni smo jednostavno kao ljudska bića, a tek onda smo naučili svu ovu priču, ko smo i dali smo uopće dobri ili loši, uspješni ili neuspješni, sve je to naučeno usput, tokom života.

"KADA MOĆ LJUBAVI NADVLADA LJUBAV ZA MOĆ, SVIJET ĆE SPOZNATI MIR."
Jimmy Hendrix

Stare zablude proizilaze iz rasnog, spolnog i religijskog šovinizma. Od mahnite nacionalističke strasti bježe razum i ljubav. Ako ljubav i razum nadjačaju vlastitu zabludu otvara se mogućnost stvaranja jedne nove svijesti, svijesti koja vidi zemlju kao jedan organizam i shvaća da je organizam koji je u ratu sam sa sobom osuđen na propast.

Radio novinar Alex Jones intervjuirao je istaknutog istraživačkog novinara Johna Buchanana o tome kako je obitelj Bush bila prva u redu, što se izdaje tiče.

Evo što o tome kaže John Buchanan:
"Istraživački sam novinar već 35 godina i radio sam na svim glavnim medijskim tržištima u SAD-u i pisao za više od 100 nacionalnih i međunarodnih novina. Prošlog 17. rujna postao sam prvi novinar u povjesti SAD-a koji je ušao u nacionalni Arhiv SAD-a i Kongresnu biblioteku i pregledao tisuće dokumenata na oba mjesta kako bih dokazao, izvan svake sumnje, ili mimo ikakve mogućnosti demantija, da su Presscott Bush, djed George W. Busha i George Herber Walker njegov pradjed s majčine strane, sa kojim je njegov tata nazvan, bili nacistički izdajnici ove zemlje i kojima se trebalo suditi zbog izdaje. Prije dva tjedna u ranom kolovozu velike svjetske novine 'Guardian' iz Londona konačno se prihvatio ove priče na međunarodnom nivou. Poslali su njihovog renomiranog novinara Duncana Campbella u Washington da me odvede natrag u Arhivu i Kongresnu biblioteku kako bi potvrdili da su ovi eksplozivni dokumenti stvarni i da nemam krivotvorene kopije. Prescott Bush je bio djed George W. Busha i otac Georgae Herbert Walker Busha, a George Herbert Walker Bush je nazvan po svome tastu George Herbert Walkeru. Prescott Bush je diplomirao na Yale-u 1917. i bio je u tajnom društvu 'Skull & Bones' s E. Roland Harrimanom koji je bio mlađi brat W. Avril Harrimana.

Obitelj Bush nije imala ništa, bili su penjači na društvenoj ljestvici i oportunisti.
Kada je Prescott Bush upoznao Dorothy Walker, bio je prodavač auto guma, a George Herbert Walker je pomislio, kako bi i svaki otac kada mu se kćer udaje za nekoga, gdje nije baš društveno prihvatljivo da mu se kćer udaje za prodavca guma. Stoga je prvo uveo Prescotta Busha u 'Brown Brothers Harriman' a potom i u 'Union Banking Corporation'. Ustvari to je bilo sve, samo ne banka. Bila je to operacija za pranje nacističkog novca, koja je širila svoje pipke i u mnoge druge poslove. Posjedovali su brodsku liniju zvanu 'Hamburg American Line' – na primjer, koja je bila prva zaplijenjena nacistička firma, iako linija nije bila operativna 1942. U ranim 30-tim je uvozila nacističke špijune u SAD i njihovi promotivni oglasi su nudili nagrade u gotovini svim američkim građanima koji bi putovali Hamburg American Line i širili propagandu za Hitlera. Osam mjeseci nakon što su SAD ušle u rat 'New York Herald Tribune' je objavio članak na naslovnoj strani: 'Hitlerov anđeo ima 3 miliona u američkoj banci.'

Ovo je uzrokovalo veliki skandal i potreslo svjet politike. 'Brown Brothers Harriman' s kojim su G.H. Walker i Prescott Bush bili povezani kao partneri, radila je sa firmom 'I.G.Farben' koja je vodila logor 'Aushwitz'. Prescott Bush je učinio niz stvari koje nisu bile samo anti-američke, nego i pro-Hitlerovske i učinio je sve kako bi reklamirao Hitlera i uspon njegovog Trećeg Reicha, jer je najveći klijent njegovog patrona W. Avril Harrimana – Fritz Thiessen diktirao kako bi se trebao ponašati da unaprijedi vlastitu karijeru. Tako je stavljen u odbor direktora Union Banking Korporacije i bio je dioničar Union Banking Korporacije zajedno sa Harrimanom. Zanimljivo je da dokumenti jasno pokazuju kako su svi dioničari bili fantomski dioničari za Fritza Thiessena i slijedili direktno njegove naredbe. Ono što želim reći je da nisu kupili dionice načinom pasivne investicije da bi možda profitirali na ratu, nego su direktno izvršavali volju individue koja je izgradila nacističku ratnu mašineriju.
Neki vrlo šokantni dokumenti koje sam vidio u Kongresnoj biblioteci prije dva tjedna 9. kolovoza imali su veze sa saslušanjima komisije Mc Cormick-Dixteen iz studenog 1934. Ovi dokumenti pokazuju da su Presscot Bush, obitelji Dupont i Remington, te J.P.Morgan pokušali srušiti vladu SAD-a, ubiti predsjednika F.D.Roosvelta i uspostaviti fašističku državu po Hitlerovoj maniri. Imam u svom posjedu svjedočenje s Komisije McCormick-Dixteen iz 1934. – jednog od fašističkih urotnika – da su htjeli slijediti Hitlerov model u tančine i nametnuti vanredno stanje u SAD-u. Okupiti nezaposlene koji su bezvrijeni ekonomiji, buntovnike i židove te ih smjestiti u logore. Njihov plan je bio, pobiti ljude koji nisu mogli ili htjeli pomoći novom uređenju. Jedini razlog zašto udar iz 1934. nije uspio je taj što su izabrali krivog generala da provede njihov plan, generala Smedley Butlera, velikog heroja marinaca, dvostrukog dobitnika Kongresne medalje koji je surađivao dok nije otkrio ko su ovi urotnici i onda ih prijavio Kongresu.
Nevjerovatno, i nakon što su ih FBI, Ministarstvo pravosuđa i riznica upozorili da prestanu sa svojim nacističkim poslovanjima, nastavili su sve do 1951. Bilo je još 28 zaplijena nacističkih dobara i poslova između kasne 1942 i 1951. Premještali su Nacistička dobra u švicarsku, Brazil, Argentinu te Panamu i nastavili poslovati sa svojim primarnim nacističkim patronom Fritzom Thiessenom, koji je podržavao Hitlera još od 1921. On je bio najbogatiji čovjek u Njemačkoj, magnat čelika i ugljena koji je sa svojim partnerom Fridriechom Flickom izgradio nacističku ratnu mašineriju, naravno uz I.G.Farben. 1951, kada je Fritz Thiessen umro u argentini Union Banking Corporation je likvidirana od strane vlade SAD-a. Prescot Bush je primio 1,5 miliona dolara za svoj udio u tom njegovom nacističkom poslu. I to je bio početak bogatstva obitelji Bush – koliko se zna.

George Bush ne uzima svoje odrednice iz Biblije ili iz učenja Svete Gore. George Bush nalazi inspiraciju iz onoga što je naučio u društvu 'Skull & Bones' i iz 'Thull' društva u kome su inicirani Hitler, Gebels, Himler i Gering – 'Bohemian Grove' – te zle organizacije koja podržava te ružne stvari koje ti kriminalci čine ovoj zemlji i za koje moraju odgovarati. Pogledajmo ovotjednu nacionalnu Republikansku konvenciju. Doveli su Arnolda Schvarzenegera da održi govor sinoć.
Schvarzeneger je sin nacista, hvalio je naciste i hvalio je Hitlera. Govorio je sinoć u terminima, poput, nećemo klonuti, nećemo posustati, pobijedit ćemo ovaj rat protiv terora.

'On je vođa koji ne trepće, koji ne klone, koji ne odustaje' – riječi su Schvarzenegera.
Ovo je isti govor koji je održao Hitler nakon požara u Reichstagu, terorizam, domovina je pod napadom - su teme kojima je Hitler subvencionirao sve u sistemu vlasti.

Ovo je kriminalni režim. Nije da samo oživljavaju Hitlera, već i njihova geneza dolazi od Hitlera.
I izazivam bilo koga povijesničara, novinara, autora – bilo koga da istupi i pobije moje razmišljanje da nema razlike između Hitlerove invazije na Poljsku 1939. požar u Reichstagu, pokušaj pokoravanja Svijeta i G.W.Bush-eve ničim izazvane invazije na Irak, potkopavanja ustava kroz 'Patriot act' nakon 11. rujna za kojeg tvrdim da je njegov požar u Reichstagu. Karl Rowe i njegovi podanici su u svemu majstori propagande kakav je bio Joseph Goebbels. Doslovce su učili od Goebbelsa i Goeringa kako da stvore tako brilijantnu propagandu, kako da nestvarno postane stvarno i kako se stvarnost može iskriviti u fantaziju kao političko skrovište pred očima svih.
Dakle, to je jedna neprekidna pokvarena ploča koja nas dovodi do današnjeg dana, a to je, da obitelj Bush već 100 godina ima samo jedan cilj, postati najmoćnija obitelj na planeti i vladati svijetom. I na rubu su da to postignu sa G.W.Bush-om. Kritično je i vrijeme je da svaki građanin ove zemlje ustane i učini nešto jer dan obračuna je blizu. Ovo ljudi su nacisti. Prakticiraju nacističku filozofiju, imitiraju nacističku taktiku i vrijeme ističe."

Ovo je dio govora iz dokumentarnog filma Alexa Jonesa "Martial Law – Rise of the Police State"
(Izvanredno stanje – Uspon Policijske Države)

izvor: www.joschua.biz