| SHUKANADI
PROROČANSTVO
Njemačka je uklopljena u sustav politike i ekonomije, kojem, u međuvremenu, pripada većina europskih naroda. Ovu je zajednicu u početku zasnovalo šest europskih zemalja, s ciljem da poboljšaju životne uvjete ljudi, ožive trgovinu između pojedinih zemalja i potaknu ekonomski razvoj. Zajednica europskih zemalja je tijekom vremena postajala sve veća i sve moćnija. Brojni njemački državnici zaslužni su za jačanje ove unije. U godini 2002., zemlje članice dobiti će zajednički novac. Ali što će unija postajati većom, tim će biti teže njome upravljati i njezine zadatke prilagoditi potrebama ljudi pojedinih zemalja. Zajednica će se osamostaliti, postat će samoj sebi svrhom, i više neće koristiti ljudima zemalja članica zajednice. Ustanove te unije, njezini zakoni i moć služiti će još samo ekonomskim i društvenim moćnicima, koji će uz njezinu pomoć postizati svoje ciljeve. Godine 2004., ova će zajednica biti proširena za još nekoliko članova. Nove će zemlje doći s istoka Europe, i one su do godine 1989. imale drugačiji ekonomski i vrijednosni sustav kao svoju društvenu osnovu. Mnogi su ljudi u tim zemljama siromašni. Oni se vesele članstvu u zajednici, jer se nadaju da će se time poboljšati njihova životna situacija. Ali to će ostati samo san. Moćnici će ovo proširenje zajednice iskoristiti, da bi se na račun jednostavnih ljudi bezobzirno obogatili i da bi te ljude u njihovoj borbi za posao i opstanak međusobno izigrali. Oni će svima obećati blagostanje, a kao mamac poslužit će im izjava, da žele izjednačiti životne uvjete u cijeloj zajednici. Međutim, oni neće reći da će ta nova jednakost za većinu ljudi biti jednakost u siromaštvu. Međutim, planovi moćnika neće se ispuniti, jer znakovi vremena pokazuju da se bliži kraj Kali juge, oni ukazuju na raspad i propadanje. Dok se državnici pojedinih zemalja ne mogu složiti da li da se priključe 2001. započetim i 2003. godine nastavljenim ratovima Amerike protiv zemalja Orijenta, među jednostavnim ljudima pojaviti će se prvi znaci otpora. Godine 2005., društveni i ekonomski moćnici će vjerovati, da je došlo vrijeme da se cijeloj zajednici nametne jedan jedinstveni zakon. Ali uvođenje tog jedinstvenog zakona neće uspjeti. U dvije zemlje koje su susjedi Njemačke, ljudi neće htjeti prihvatiti taj zakon (Francuzi i Nizozemci su se zaista javnim glasanjem izjasnili protiv uvođenja europskog ustava: prim. Th. R.). Time će započeti dugotrajna kriza ove zajednice, koja će konačno dovesti do raspada tog sustava u njegovom dotadašnjem obliku. Kako će se životne okolnosti u mnogim zemljama stalno pogoršavati, od godine 2004. i u Njemačkoj će doći do sve većih socijalnih napetosti. Ljudi će se pokušavati suprotstaviti rastućim opterećenjima. Oni će se u početku uteći zaštiti svojih porodica, a ako ih neće imati, tražiti će zaštitu u krugu prijatelja. Istovremeno će u susjednim zemljama, ali isto tako i u Njemačkoj, dolaziti do sve većih protesta usmjerenih protiv ljudi pripadnika stranih naroda, koji žive u Njemačkoj ili drugim zemljama zajednice. Od godine 2007., u velikim gradovima Njemačke doći će do pojačanih protesta jednostavnih ljudi protiv politike državnika i ekonomskih moćnika. U početku će se činiti da ti protesti imaju određen utjecaj na ponašanje vlade, ali to će biti samo varka. O zahtjevima i argumentima protestirajućih ljudi samo će se raspravljati i naposljetku će ih se izvrgnuti ruglu i učiniti smiješnima. Ljudi koji će se javno izjasniti protiv moćnika, biti će proganjani i njihova će egzistencija biti uništena, ili će biti optuženi kao zločinci, te će im se suditi. Od proljeća 2007., situacija će se sve više zaoštravati. Vladati će nasilje i nesigurnost, prije svega u velikim gradovima, gdje će postojati i najveći, gorući problemi. Državnici više neće biti u mogućnosti da građanima u svojim zemljama osiguraju zaštitu i sigurnost. Situacija će se sve više pogoršavati, jer će u to vrijeme u Europu nagrnuti puno ljudi iz drugih zemalja. Oni će bježati od gladi, rata i velike suše, koja će zemlje pretvarati u pustinje. Europska zajednica, ali i društvena uređenja pojedinih zemalja, započet će se iznutra raspadati. Godine 2011, najavit će se velike ekonomske teškoće. Najprije u Americi, ali zatim i u Europi, novac će sve više i sve brže gubiti svoju vrijednost. Ovakav je razvoj rezultat promašene ekonomske i novčane politike, koja se temelji na sustavu kamatnih stopa i vjeri u neograničene mogućnosti ekonomskog razvoja. Društveni moćnici u SAD i Europi desetljećima su vjerovali da je svijet mjesto na kojem imaju priliku zadovoljavati svoju gramzivost i sebičnost, i mjesto koje mogu stvoriti onakvim kako im se svidi. Oni su bili uvjereni, da će svega biti uvijek sve više. Međutim, morati će uvidjeti da su bili prevareni varkama maye, i da ih je njihova gramzivost učinila slijepima. Zemaljski svijet nije bezgraničan, i zato na ovom svijetu nikada neće postojali bezgranična sreća niti bezgranična stopa ekonomskog rasta. Njihov će sustav naići na svoje granice. U jesen godine 2012., u Americi će novčani sustav doživjeti kolaps. Država više neće moći ispunjavati svoje obaveze spram svojih namještenika. Više neće biti novaca za isplatu vojnika niti državnih činovnika, jer novac više neće ništa vrijediti. Ova će situacija društvo dovesti u veliku nevolju. Trgovine i tvornice, ali i banke, morat će prestati s radom, brojni će ljudi izgubiti posao i sve na čemu su zasnivali svoju egzistenciju. Doći će do pljački i nemira, prvenstveno u velikim gradovima, a naoružani će vojnici pljačkati po provinciji. Prilikom tih nemira, smrtno će stradati vrlo velik broj ljudi. Državna će uprava pokušati zadobiti kontrolu nad situacijom uz pomoć onih vojnih snaga, koje će još biti voljne slušati naređenja. To će samo djelomično uspjeti. Raspad američke ekonomije dovest će do nemira sličnih građanskom ratu, i to će trajati do u drugu polovicu godine 2017. Tada će se vojne jedinice sjevernog susjeda umiješati u sukobe, i uglavnom će ih dovesti pod kontrolu. Biti će to najteži sukobi u Americi od Građanskog rata u devetnaestom stoljeću. Linije sukoba protezat će se kroz cijelu zemlju, ali za razliku od prijašnjeg Građanskog rata, ovaj se puta neće boriti Sjever protiv Juga, nego Istok protiv Zapada. Propast američke ekonomije i vrijednosti novca pogoditi će i zemlje Europe, posebno Njemačku zbog njezine ekonomske strukture, i ovdje će doći do padanja vrijednosti novca, ali ne u takvom opsegu kao u Americi. Ipak će posljedice razvoja ove situacije biti velike, posebno za jednostavne ljude. Mnogi će izgubiti svoju egzistenciju i živjeti u siromaštvu. U velikim gradovima doći će do izgreda i napada na javne zgrade i predstavnike vlasti, na bogataše, i do pljački. Nasilje neće doseći takve razmjere kao u Americi, jer se u Njemačkoj ne nalazi toliko puno oružja u privatnom posjedu kao tamo, a i zbog toga što neće doći do raspada organa sigurnosti kao što su policija i vojska. Nasuprot tome, u Americi će se pobuniti neplaćeni policajci i vojnici, i oni neće prezati ni od primjene sile. U Europskim će metropolama doći do revolta, koji će velikim dijelom biti usmjeren i protiv stranaca koji tamo žive. Do posebno krvavih borbi doći će u Parizu i Rimu, ali i u Madridu, Londonu i Pragu. U Rimu će biti napadnuto i sjedište poglavara katoličke crkve. Brojni će crkveni dostojanstvenici stradati prilikom te pljačke, također i papa, koji će doduše u prvom trenutku uspjeti pobjeći, ali će izvan Rima upasti u zasjedu pljačkaša. Kriza će najmanje pogoditi Rusiju, Indiju i Kinu, koji će međusobno podržavati svoje ekonomske sustave. Nemiri u Njemačkoj i Europi trajat će do u jesen godine 2016. Ovo stanje u Europi koje će sličiti građanskim ratu, završiti će dolaskom ruskih i kineskih vojnih snaga, koje će europski vladari pozvati u pomoć. Rat u ime BožjeSve do konačnog raspada američkog novčanog sustava i američke privrede, moćnici te zemlje i njihovi saveznici poduzet će sve moguće, da bi spriječili prijeteću propast. Kao što se to već dva puta tijekom dvadesetog stoljeća dogodilo, ponovno će se pomoću ratova i razaranja u drugim zemljama i dijelovima svijeta, pokušati oživjeti američku privredu. Tako će američka vojska sa svojim saveznicima iz Europe i drugih dijelova svijeta, i dalje voditi ratove po cijelom svijetu. Vlada će te akcije službeno opravdavati time, što će reći da želi očuvati mir i slobodu, ali njima će biti stalo samo do osvajanja zemalja i širenja svoje moći. U Srednjoj Europi u to vrijeme neće biti rata, ali će ljudi u tim zemljama osjećati posljedice ratova u drugim dijelovima svijeta. Posljedice će doći do izražaja u obliku velikih davanja i poreza, poskupljenja prehrambenih artikala i sirovina, ali i u bezbrojnim doseljenicima iz pogođenih zemalja, posebno Afrike, Bliskog Istoka i Turske. Europa će prije svega trpjeti zbog strahovito velikog priljeva izbjeglica, koji će dolaziti iz ratovima zahvaćenih dijelova svijeta. Integracija milijuna izbjeglica predstavljat će preveliko opterećenje za europske socijalne sustave, tako da će infrastruktura Europe prijeći granice podnošljivog opterećenja. Ovo se ne odnosi samo na Njemačku, nego i na susjedne srednjeeuropske zemlje, jedino će na sjeveru Europe posljedice masovnog izbjeglištva biti nešto manje. Sa sasvim sličnim problemima, suočit će se i Ujedinjeni Narodi. To će dovesti do rastuće destabilizacije ekonomije i financijskih sustava mnogih industrijskih zemalja Zapada. Taj će razvoj godine 2012. dovesti do već spomenutog sloma američke valute. To će u SAD kao i u Europi izazvati teške sukobe, koji će sličiti građanskim ratovima. Sve će to dovesti do dugotrajne krize društvenih sustava Zapada, i kao posljedica toga, SAD će pasti u vanjskopolitičku beznačajnost. U godinama do 2014., američke će se trupe skoro potpuno povući iz svih stranih zemalja. U Europi će prije svega Italija, Španjolska i Francuska biti pogođene unutrašnjim nemirima, do kojih će dolaziti uglavnom u velikim gradovima. Ali i u Njemačkoj će doći do situacija sličnih građanskom ratu, prije svega u Berlinu, Münchenu, Frankfurtu na Majni, Hamburgu, Rajnskoj oblasti i području Ruhra. Ulazak ruskih i kineskih vojnih snaga koje će biti pozvane u pomoć, dovršit će ta događanja. Međutim, mnogi će ljudi u zaposjednutim zemljama strane vojske doživjeti kao okupatore, a ne kao pomagače. Oni koji su na vlasti, iskoristit će ovu situaciju da bi učvrstili svoje položaje, što će im jedno vrijeme i uspijevati. U obliku monarhija i diktatura, od godine 2018. stvaraju se nova, strogo hijerarhijski uređena društva, u kojima vladaju tradicije vlastitog naroda. Zajednica europskih država će se i dalje raspadati. Nastajat će novi savezi. Ovi novi oblici društva u početku će stvarno dovesti do smirenja situacije, i omogućit će, da će se privreda Europe, ali i Amerike, ponovno stabilizirati. Ljudi će biti spremni, da za osiguranje svog opstanka žrtvuju velik dio svojih osobnih sloboda.
|
