Puttaparthi 11. ožujka 1997.

Najprije vam želim reći da sam vrlo sretna što sam ovdje i što ću razgovarati s vama. Zahvaljujem Svamiju na tome. Kao što znate, već se nekoliko godina spremam u posjet vašim zemljama, jer je moje srce veoma otvoreno prema vama, i veoma osjećam vaše probleme. Trenutačno radim na tome da mi Svami da dopuštenje, i onda ću naravno doći. Svakako je izuzetno što svi mi imamo priliku doći ovamo sa svojim problemima. To je uistinu odanost, jer nije vam bilo lako, s obzirom na strašna iskustva koja ste prošli, na koncu svega doći ovamo. Obično nakon razgovora s grupom volim da mi se postave pitanja jer osjećam i znam da ljudi imaju razne probleme, zbunjeni su i sumnjaju u mnogo toga. To se događa u cijelom svijetu. Naravno, nadam se da ću znati odgovoriti na sva vaša pitanja.

Kad je Svami prvi put želio da razgovaram s nekom grupom, bila sam zaprepaštena. Rekla sam Mu da traži od mene bilo što, samo ne to da govorim pred mnogo ljudi. I još uvijek nisam u stanju to napraviti, osim ako ne pustim Njemu da me vodi. Znam da neću moći odgovoriti na sva vaša pitanja, ali zajedno ćemo moliti Svamija da nam u tome pomogne.

Kao što znamo, u zadnje nas vrijeme upozorava da moramo provoditi u djelo ono čemu nas uči. Mnogi ljudi, u cijelom svijetu, čitaju ono što On napiše i slušaju njegova predavanja, ali svakako je najvažnije provoditi Njegovo učenje u djelo. Na žalost svi smo još uvijek odveć lijeni. Najjednostavnije je samo čitati i slušati, ali ono što zahtijeva energiju i disciplinu jest provesti u djelo ono što se pročita i čuje. No mi to ne volimo. To je vrlo ozbiljan problem za sve nas. Njegovo je učenje nalik učenju u školi. Kad smo prvi put kontaktirali s Babom, odnosio se prema nama kao prema djeci u vrtiću. Vodio nas je, kao što majka vodi dijete za ruku, da nam pokaže put. Ali sada je došlo vrijeme da počnemo provoditi u djelo Njegovo učenje, a da nas On stalno ne potiče na to. Ali mi, naravno, želimo da nas On uvijek drži za ruku, da nam uvijek govori što i kako da radimo.

U siječnju 1973. godine moj suprug i ja došli smo prvi put k Njemu. Nismo imali pojma kako On izgleda i kako izgleda ašram. Sve je to tada izgledalo mnogo drukčije nego danas. Jednako tako nismo znali ni da li smo tu samo tada ili ćemo još dolaziti. Kad nam je Svami dao zadnji intervju prije polaska, pitala sam Ga hoćemo li ponovno doći, i da li je to uopće potrebno. U tom razdoblju svojeg života bila sam vrlo ozbiljna osoba, a to se Njemu nije sviđalo, i zato se uvijek šalio na račun toga. Pogledao me, uperio prst u mene poput učitelja, i rekao: “Zapamti, ne moraš se ovamo vratiti da bi ponovno vidjela ovo malo tijelo.” Pomislila sam da više ne moram dolaziti. Tada me pogledao i rekao ozbiljnim glasom: ”Najprije me moraš pronaći u svom srcu.” Naravno, ja sam i dalje mislila da se više neću vratiti ovamo. Na tu se moju misao nasmiješio i rekao: “Ali vi će te se vratiti da ponovno primite moju energiju.” Mislim da je to jedna od Njegovih najvećih poruka svima nama. Ne dolazimo ovamo da bi smo vidjeli Njegov lik ili da bi smo Ga dotaknuli, već da bismo udahnuli njegovu energiju i ljubav. To je doista najvažniji odnos koji biste trebali imati s Njim. U zadnjih nekoliko godina Svami je to često isticao. Rekao je da ne smijemo biti vezani ni za kakav autoritet, a to se odnosi čak i na Njegov lik. Taj lik odnosno to što on predstavlja moramo pronaći u sebi. Zato Baba uvijek ponavlja: ”Ne morate dolaziti gledati ovaj mali lik!” No neki od nas moraju ponovno doći da bi dobili energiju. Moramo iskoristiti priliku da tu energiju i primimo. Stoga mislim da je najvažniji razlog našeg boravka ovdje, naša volja da udišemo Njegovu ljubav i energiju. Mnogo je negativnih utjecaja koji sprečavaju čovjeka da to učini. Jer svi smo zapravo isti, svi imamo iste negativne emocije poput ljutnje, zavisti ili ljubomore, a sve nas to sprečava da udišemo njegovu ljubav i energiju. Baba nam neprestano ponavlja da je najvažnija ljubav. Bog je ljubav, i mi sami smo ljubav. I zato, ako duboko udišemo samo Njegovu ljubav i Njegovu energiju, a izdišemo sve ono što nas sprečava da sve to primimo, to ponovno dovodi energiju u nas i omogućuje nam da našu ljubav izrazimo prema drugima. Kao što znate, na cijelom svijetu, a jednako tako i u zemljama gdje i vi i ja živimo, nema mnogo ljubavi. Stoga je naše najveće služenje udisati Njegovu ljubav i izdisati je, tj. slati je drugima gdje god idemo. To se čini vrlo jednostavnim, ali mi volimo (zapravo naši umovi) zakomplicirati stvari. Na sreću, naša srca vole jednostavnost, a upravo njih moramo otvoriti. Vrlo često zamišljam da se u mojem srcu nalazi cvijet lotosa. I kad mu kažem da otvori svoje latice, on tako i učini. Moramo biti poput djece, ali ne i djetinjasti. Ako poput djeteta kažete svojem srcu da se otvori prema ljubavi, začudit ćete se kako će vas ono poslušati. Moramo zapamtiti da kada god udišemo Svamijevu ljubav, moramo izdisati sve negativnosti. Mnogi ljudi misle da nisu dostojni primiti tako dragocjen dar. To je bio i moj problem, no Svami je bio neobično strpljiv, kao što je uvijek strpljiv sa svima nama. I nešto najdivnije što mi je ikada rekao bilo je da On zapravo samo gleda sebe u nama. Neću nikada zaboraviti kada je rekao: ”Koga vidite kad pogledate u Moje oči, i koga Ja vidim kad pogledam u vaše oči? Ja vidim sebe, onoga Sebe koji se odražava u vama.” Tada se osvrnuo oko sebe i rekao:” Samo su ljudi različiti, ono pravo Ja odnosno Sebstvo, svuda je isto. Nitko nije više važan ili manje važan.” Sljedeći je put Svami usporedio Sebstvo s električnom žaruljom. Električne žarulje imaju različit napon i jakost, ali električna struja koja protječe svim tim žaruljama ista je, i ima jednaku energiju. Time je objasnio da smo svi slični, i da je naše pravo Ja, naše Sebstvo, svjetlost. Tada je pogledao ravno u mene, i rekao: ”Ja sam Bog, ali i ti si Bog.” Bila sam zaprepaštena. Naime, odrasla sam u Engleskoj, i pomislila sam kako bi me mama istukla kada bih joj rekla da sam Bog. Baba je bio uporan poput učitelja, i rekao mi: ”Reci to!” No ja sam rekla: ”Ne mogu”, ali On je i dalje bio uporan: ”Reci, reci to!” Poslije kada sam naučila reći samoj sebi da sam Bog, to mi je pomoglo da nadvladam sve svoje probleme. Baba je još dodao da smo mi i naše Sebstvo jedno, jedino to različito izražavamo. Možemo to izraziti poput električne žarulje koja može imati različit napon od 40, 60 ili 100 vati, a Baba to izražava tisućama vati. No to je ista svijetlost. To je bilo veliko otkriće za mene, jer sam mislila da svi o tome više znaju od mene. I Babi sam došla zbog jedne vrste potrebe jer sam znala da ja ništa ne mogu učiniti, već da to On mora učiniti kroz mene.

Predivno je iskustvo i naučiti da budemo njegovi instrumenti. Svakog jutra provodim isti obred. Najprije zamolim Babu da misli kroz mene cijeli dan. Ne brinite se, to se ne događa cijeli dan jer poput svih ostalih, i ja na to zaboravim. No kada se to dogodi, ne trebate si predbacivati, samo recite: ”Žao mi je, zaboravio sam.” Ako si predbacujete, gubite jako mnogo energije. Kada Ga zamolim da misli kroz mene cijeli dan, to je s razlogom. Ništa na ovome svijetu ne može biti napravljeno, a da se na to ne pomisli. Sve počinje s mišlju.

Ne možete napraviti kolač ako prije toga ne pomislite kako će te ga napraviti. Nećete otići niti na posao, ako prije toga ne pomislite: “Moram otići na posao.” Misao je osnova svake radnje. Jednako tako, ako o nečemu samo razmišljamo, a pritom ništa ne radimo, ništa se ne događa. Mnogi ljudi imaju prekrasne zamisli, no budući da ih ne provode u djelo, one ostaju tek zamisli. Moramo posjedovati energiju koja će naše misli i ideje provesti u djelo. Energija je osjećaj, emocija ili shakti. Najprije morate misliti razumom, ali tada morate energiju izvući iz srca. Ili, koristeći se kineskim rječnikom Jina i Janga - Jang je razum, Jin je srce. Da biste nešto postigli i jedno i drugo mora sudjelovati. Zato molim Babu da kroz mene misli, a zatim da kroz mene i osjeća. Sljedeće što moramo učiniti jest da sve osmislimo riječima. Zato molim Babu da govori kroz mene, iako i to, također, često tijekom dana zaboravim. Ako se to dogodi, opet Mu kažem: "Oprosti", i zamišljam da će Baba sada nastaviti govoriti kroz mene. I tako, sada imate misao, osjećaj i riječi, a iza toga slijedi djelovanje. Zato Ga molim i da djeluje kroz mene cijeli dan. Da se podsjetim svega što moram tražiti, koristim se prstima na ruci. Najprije da misli kroz mene, zatim da osjeća kroz mene, da radi kroz mene i da djeluje kroz mene. Preostaje još jedan prst, a taj je mali prst zapravo najvažniji. Molim Svamija da voli kroz mene cijeli svijet. Predivan je osjećaj kada se podsjetimo svih tih stvari tijekom dana. Svima nam je lako voljeti ljude koji su nam simpatični, ali je teško voljeti nekoga tko nam je daleko od srca. Moramo biti iskreni prema sebi. Ima mnogo ljudi na svijetu za koje ne bismo mogli iskreno reći da ih volimo. Ne bismo čak mogli reći ni da nam se sviđaju. Došla sam do zaključka da ljudi koji ne mogu voljeti, nisu bili voljeni. Osjećate li da vas netko voli, tada i vi možete voljeti. Osjećate li da vas ne vole, mrzite sve oko sebe. Zato primjenjujem drugu malu vježbu. Kao što znate, Svami često kaže da je naša ljubav ograničena, da nije dovoljno široka i sveobuhvatna. Njegova je ljubav pak sasvim drukčija, potpuno sveobuhvatna. Kada sam iskrena prema sebi, i znam da neku osobu ne volim previše, osobu koja mi je učinila nešto nažao, niti je ne pokušavam voljeti. Pokušavam li voljeti takvu osobu, to je samo pretvaranje. Nije iskreno. Umjesto toga, budući da ja to ne mogu, molim Svamija da On kroz mene voli tu osobu. Toj me lekciji naučio na vrlo dramatičan način. Mnogi su od vas pročitali knjigu “Zadnje iskustvo” u kojoj je u jednom poglavlju opisano kako smo se moj suprug i ja našli u zrakoplovu koji je bio otet. U zrakoplovu su bila dvojica otmičara iz Palestine. Imali su strojnice. Njihov je naum bio da upute zrakoplov na rutu prema Sjevernom moru i unište ga. Takva dva zastrašujuća čovjeka u životu nisam vidjela. Čak sam pomislila, kada bi tražili dva čovjeka da glume u filmu o otmici, takvu dvojicu sigurno ne bi mogli naći. Oni su naravno uživali u našem strahu. Upravo smo se rastali s Babom u Bombaju, i bili smo na putu prema Londonu. U sebi sam povikala: ”Baba, Baba, Baba! Pomozi nam!” Tada sam u sebi čula Njegov glas: ”Pošalji im ljubav!” Rekla sam u sebi: ”Ne mogu! Oni nas žele ubiti!” Pomislila sam da bih to mogla reći, kada bi se ostvarila ona moja molitva Babi, da voli kroz mene. Ali ja sam vidjela samo te strašne osobe, dok je Svami gledao njihova srca. I evo što sam konačno učinila, sa začuđujućim efektom. Oni su postajali sve nemirniji. Postavili su i eksploziv u zrakoplovu. Moj se suprug jako brinuo jer je jedan putnik imao zapaljenu cigaretu, i da ju je ispustio, to bi bilo kobno za nas. Suprug mi je bio pravnik s vrlo jakim intelektom. Bio je potpuno siguran da ćemo umrijeti, i počeo mi je govoriti kako više nećemo vidjeti naše kćeri. No mi smo dotad već mnogo toga proživjeli i na svoje iznenađenje, čula sam sebe kako mu govorim da nećemo umrijeti. Pred otmičarima nismo smjeli glasno razgovarati, samo smo šaputali. I tako, ja sam nastavila upijati Babinu ljubav, i slati je otmičarima. Zrakoplov je dobio dopuštenje da sleti u Amsterdam, a dotad su otmičari izgubili svu svoju energiju. Dok smo izlazili iz zrakoplova, oni su nepomično stajali po strani poput ispuhanih balona. Putnici su se odvezli autobusima, a moj suprug i ja smo bili u zadnjem autobusu. Otmičari su bili toliko zbunjeni da ih je vozač htio primiti u autobus misleći da su putnici, na što je moj muž počeo kucati po staklu vičući vozaču: ”Ne njih, oni su otmičari!” Bili smo spašeni. Iste godine došli smo na Babin rođendan. Željela sam se zahvaliti Svamiju, no On me prekinuo. Kao što sam već rekla, rođena sam u Engleskoj. Moja mi je obitelj često govorila, da moj engleski naglasak jako dolazi do izražaja kada sam uzbuđena. Baba me dakle prekinuo i rekao mi da me je čuo kako Ga zovem, s izričitim engleskim naglaskom: ”Baba, Baba, Baba!” Osam godina poslije, jednoga mi se dana obratio upitavši me: ”Kako su otmičari gospođo Krystal ?” Pomislila sam da Ga nisam dobro čula, i zamolila sam Ga da mi ponovi pitanje. Tada me opet počeo zadirkivati. Sa širokim osmijehom, ponovio je pitanje, riječ po riječ: ”KAKO SU OTMIČARI, GOSPOĐO KRYSTAL?” Sada sam razgovijetno čula Njegovo pitanje. Tada je rekao nešto najdivnije: “Zrakoplov je bio spašen, jer je bio ispunjen Mojom ljubavlju!” To je vrlo snažno. Ako želimo, svi možemo izdisati ljubav i usmjeravati je u ljude, čak i u one koji nas žele napasti. Ne morate biti u položaju da vas otmu. Nalazim da je ovo uistinu čudesno, stoga ne oklijevajte da primijenite tu malu vježbu. Vrlo je jednostavna. Možda će vam se učiniti djetinjastom. Nije djetinjasta, već iskrena. Iskrena poput djeteta. Svi moramo biti poput djece kako bismo primili Babinu energiju i ljubav, jer On nas svakodnevno upozorava da nam je i otac i majka.

Dovoljno sam govorila, sada vi možete početi s pitanjima. (U publici vlada tajac.) Reći ću vam ono što kažem svakoj grupi: Ako je netko stidljiv, to je vrlo sebično, a to se odnosi i na postavljanje pitanja. (Smijeh u publici.) Možda će odgovor na vaše pitanje biti upravo ono što netko drugi treba čuti. Dakle, ima li sad pitanja? (Nekoliko se ruku podignulo u zrak)

Pitanje: Danas sam na kraju bhajana, pitala Babu kako da volim nekoga tko mi je učinio nešto ružno. On me samo pogledao. Vidim da sam upravo sada dobila odgovor.

Phyllis: Ja ne poznajem nikoga od vas, stoga i ne znam o čemu da vam govorim. Zato i govorim o općenitim stvarima. No Baba zna što vi želite i što trebate. Zato nikad unaprijed ne pripremam govore. On se uvijek pobrine za odgovore na pitanja.

Pitanje: Ima ljudi koji ne vole ni sami sebe. Kakvi su to ljudi i što činiti s njima?

Phyllis: Imam unuka i unuku. Unuka je starija i zove se Crystall. Kada je imala dvije godine, obuhvatila bi se ručicama i skakućući od sreće govorila: ”Joj kako se volim!” Sada ima devetnaest godina, i zna da ja često prepričavam ljudima to njezino iskustvo iz djetinjstva. Uvijek mi kaže: “Bako, molim te, svima njima pošalji moju ljubav.” Obično savjetujem ljudima da tako naprave svaki dan. Ni ja samu sebe nisam baš mnogo voljela, ali začuđujuće je kako to dobro djeluje. Ako ne volite sebe, ne možete voljeti ni druge. Udišite Babinu ljubav. Sjednite na darshanu, i učinite to što je i moja Crystall činila. Recite si: ”Volim se!” To je vrlo jednostavno i dječji iskreno. Dijete je to naučilo. Ima li još pitanja?

Pitanje: Mi smo u Sarajevu čitali o iskustvu gospodina Isaaka Tigreta koji je rekao da je zajedno s Vama meditirao. Želio bih da nam kažete nešto o tome.

Phyllis: Radi se o nečem vrlo sličnom ovome o čemu sam vam maloprije govorila. Riječ je naime o meditaciji u kojoj se drugim ljudima šalje ljubav. To druženje s Tigretom počelo je nakon što mu je Baba rekao da se preseli bliže mjestu u kojem ja živim. Nismo znali što će se dogoditi. Otkrili smo da nam je energija mnogo jača ako radimo u paru. Nekoliko godina prije nego što se Isaak doselio u Los Angeles, radila sam s drugim osobama uključujući i svoju stariju kćer. Naučili smo kako da uništimo negativne oblike oko nas. Kada smo krenuli tim putem, shvatili smo da negativne misli oduzimaju našu energiju. Možemo izabrati hoćemo li našu energiju usmjeriti prema negativnim mislima, ili ćemo je usmjeriti prema pozitivnom. Energija nije ni negativna ni pozitivna, ona je tek energija. Pozitivnom ili negativnom čini je oblik u kojem je upotrebljavamo. Došli smo do spoznaje, da se stotinama godina u atmosferu šalju negativne misli. Kad mi mislimo negativno, misli se pridodaju jačini onoga negativnog što već postoji. To znači da naše negativne misli pojačavaju negativnost onoga što već postoji. S ostalima sam radila skupno, no s Isaakom sam radila isključivo u paru. S njim sam postizala intenzitet energije da smo mogli uništiti veći dio negativne energije. Tigreta su molili da govori o tome, i on je pitao Svamija za dopuštenje. Baba mu je odobrio. Mene su također pitali da govorim o tome, ali su željeli da ih naučim nešto o astralnim putovanjima. Bila sam osupnuta. Pitala sam ljude otkuda im takva ideja, a oni su odgovorili da su slušajući Tigreta shvatili da smo nas dvoje astralno putovali u druge zemlje. Predložila sam Isaaku da ponovno pita Svamija za dopuštenje da nastavi govoriti o tome. Isaak je to i učinio, na što je Svami žalosno rekao: ”Trebaš prestati jer ljudi nisu dobro shvatili.” Dakle, mi ne putujemo astralno jer za misao ne postoji ni prostor ni vrijeme. Ako pošaljete svoju misao, nešto se može odmah obaviti. Jednako tako kada sjedite na darshanu i udišete Svamijevu ljubav, usmjerite je na ljude u vašoj zemlji, i ako su oni otvoreni da prime ljubav, primit će je. To možete učiniti svaki za svoju domovinu, pogotovo na darshanu, jer tada je to vrlo snažno i djelotvorno. Samo udišite Babinu ljubav, a potom je mentalno šaljite u svoje zemlje. I djelovat će. Ljudi mi često kažu da se osjećaju bespomoćnima jer su usamljeni u tome, no nije tako. Mnogo ljudi u svijetu koristi tu metodu. Udišu Svamijevu ljubav, i usmjeruju je u one dijelove svijeta kojima je to potrebno. Niste ni svjesni da na svijetu postoje tisuće ljudi koji upućuju ljubav vašim zemljama. I vi to možete činiti.

Pitanje: Bilo bi lijepo čuti nešto o “Formi broja osam” iz vaše knjige “Kidanje veza”. Mislim da je to vrlo djelotvorna vježba i da pomaže ljudima. Možda koju riječ o tome.

Phyllis: Dopustite da vam nešto objasnim. Kada putujem u druge zemlje, vrlo me često zamole da govorim Sai grupama. Tada moram odigrati dvije uloge. Jednu kao Sai sljedbenik, a drugu profesije kojom se bavim. Ako je to Sai grupa, tada ne govorim ništa o profesiji. Držim to odvojenim. Kada me pozovu u koju zemlju, često radim oboje, ali jedanput jedno, a drugi put drugo. Zato sada ne bih govorila o tome. O tome ću kada dođem k vama. Za ovaj put vas mogu provesti kroz vježbu, koju poslije možete vježbati dok sjedite na darshanu. Mislim da će vam to biti korisnije nego da razmišljate hoće li vas Baba pogledati ili vas pozvati na intervju. Jer, kao što On sam kaže, mi smo došli ovdje primiti njegovu energiju, i kada je Njegovom ljubavlju dobijemo, možemo je slati svojoj zemlji. Dobro. Možemo početi. Oči možete zatvoriti ili otvoriti. Na svom misaonom ekranu zamislite Babu. Zamislite da ste povezani s Njim, vrpcom, svjetlošću, ili žicom koja se proteže od vašeg do Njegova srca. Zamolite Ga za dopuštenje da udišete Njegovu ljubav. Duboko udahnite. Sklopite ruke kao za molitvu, mislite na svoju zemlju, i pošaljite tu predivnu energiju koju Svami zove ljubav, svojoj zemlji. Nastavite udisati Babinu ljubav, i usmjeravajte je u svoju zemlju. To je sve što trebate činiti. Njegova ljubav učinit će ono što je potrebno. Tisuće ljudi u cijelom svijetu čini to isto. To mora donijeti promjenu. Budite uporni u provođenju te vježbe. Dok to radite zahvalite i Babi za povlasticu, što ste izabrani da šaljete ljubav ljudima koji za njega čak i ne znaju. Tada ćete osjetiti tijek Njegove ljubavi, kroz vas u vašu zemlju. Ovu vježbu možete raditi svaki put kad imate malo vremena. Jedini problem koji sam otkrila u svezi s tim, jest taj što mi to zaboravljamo raditi. Stoga je na vama da se sjetite da na cijelom svijetu postoje ljudi koji tako šalju Babinu ljubav vašoj zemlji. A sada, sa punom sviješću da smo zajedno ovdje, ponovno zahvaljujem Babi što mi je dao priliku da to podijelim s vama. Bilo mi je vrlo ugodno. Duboko u srcu nadam se da će mi dopustiti da posjetim vaše zemlje, i da ćemo se ponovno sresti. Sai Ram.