LAVOVI STE - NISTE OVCE

Izvor: Miškov blog http://blog.vecernji.hr/misak/2010/06/21/ima-jedan-lav/

CRTICE IZ EUROPSKOG PARLAMENTA

Mislim da sam već spominjao to da je Daniel Estulin, autor knjige “Istinita priča o družbi Bilderberg” bio pozvan da u Europskom parlamentu u Bruxelesusselsu 1. lipnja održi konferenciju za novinare na temu Družbe Bilderberg i njihovih zakulisnih igara sa svjetskom ekonomijom i Europskom unijom. Ako i nisam, bilo je toga po netu, a ima i u novom Nexusu iz tipkovnice Giuliana Marinkovića. Da se podsjetimo, sve je počelo kada je talijanski političar i zastupnik u Europskom parlamentu Mario Borghezio pročitao talijansko izdanje Estulinove knjige i saznao za sastanke Bilderberga. Frajer je popizdio i 11. studenoga 2009. godine u Europskom parlamentu optužio Družbu i Trilateralnu komisiju da utječu na imenovanje političkih funkcija u Europskoj uniji. To je učinio ovim riječima: „Spomenut ću nominacije Balkenenda, Milibanda i Van Rompuya (predsjednika Europskog vijeća). Je li moguće da nitko nije primijetio da ovi kandidati posjećuju sastanke Družbe Bilderberg i Trilateralne komisije? Moramo utvrditi jesu li ovi kandidati zaista predstavnici političkih snaga iz svojih zemalja ili je jednostavno riječ o predstavnicima tajnih skupina koji se sastaju iza zatvorenih vrata kako bi donosili odluke.“

Ovo sve zapravo pišem zbog fenomenalne izjave zastupnika Nigela Faragea iz Stranke za neovisnost Velike Britanije, koji je 24. veljače 2010. godine imenovanje Hermana Van Rompuya na mjesto predsjednika Europskog vijeća, ovako popratio u Europskom parlamentu:

„Rečeno nam je da će predsjednik (Europskog vijeća) biti golema politička figura koja će voditi 500 milijuna ljudi. Nakon svega, bojim se da smo dobili vas. Ne želim biti grub, ali vi imate karizmu krpe za čišćenje i pojavnost običnog bankarskog činovnika. Tko ste vi uopće? Nikada prije nisam čuo za vas. Nitko u Europi nije za vas čuo. Tko je uopće glasao za vas i s pomoću kakvih mehanizama? Je li ovo europska demokracija? Ne sumnjam da ćete upravo vi biti tihi ubojica europske demokracije i europskih država. Od kada ste došli na poziciju, Grčka je postala običan protektorat. Mogu sigurno reći u ime većine britanskog naroda da vas mi ne poznamo i ne želimo“.

Kao što je nekima više, a nekima manje poznato, prema Estulinu, družba Bilderberg želi stvoriti tehnokratsko carstvo, svijet s jednom korporacijom koja djeluje na štetu porobljenih država i građana pa se zato u Europi odvija proces uništenja nacija. Ustav, granice i zastave jednostavno će progutati takav sustav. Grčka je, tvrdi Estulin, već postala protektorat nakon što je Europska unija odobrila pomoć od 750 milijardi eura jer Grčka taj dug nikada više neće moći otplatiti. Sljedeće bi na redu trebale biti Španjolska, Portugal i Irska, a tim procesom upravljaju dužnosnici iz Bruxelesa koje nije izabrao narod. Između ostalog, žele uništiti koncept društvene skrbi koji je bio u službi dobrobiti čovječanstva.

Ta prezentacija u Europskom parlamentu bila je dobar (mada neželjeni) marketing za sastanak Bilderberga od 3. do 6. lipnja 2010. u hotelu Dolce u Sitgesu u Kataloniji 35 kilometara jugozapadno od Barcelone. Tamo su britanske novine The Guardian poslale novinara Charlija Skeltona koji je u jednoj od prvih reportaža, u iščekivanju početka konferencije, napisao i ovo:

„Na prošlogodišnjem sastanku Bilderberga u Grčkoj prisustvovali su grčki ministar financija, ministar vanjskih poslova i guverner Nacionalne banke Grčke. Nekoliko mjeseci poslije, Grčka je bankrotirala. Ovaj put Madridu možemo poželjeti samo sreću.“

Skelton je iz dana u dan opisivao situaciju na ulicama, a imalo se što za vidjeti jer su stotine policajaca nadzirale ulice Sitgesa, a policijski helikopteri kružili su iznad grada. Bilderberzi su se našli u člancima u novinama Independent i Times, a Skelton se javljao I za BBC World Service. Giuliano Marinković izdvojio je zanimljive djeliće razgovora između Skeltona i novinar BBC-a Evana Davisa koji je usporedio konferenciju Bilderberga s godišnjim sastancima svjetskog ekonomskog foruma u Davosu. Skelton mu je skrenuo pažnju da su na sastanke u Davosu pozvani novinari dok tijekom sastanaka Družbe Bilderberg ne postoje odnosi s javnošću.

„Možda se ti ljudi žele privatno sastati kako bi mogli slobodnije razgovarati“, ponovio je svoju primjedbu Davis.

„Vjerojatno kako bi odigrali i koju partiju stolnog tenisa“, dopunio ga je Skelton.

Za razliku od prošlogodišnjeg sastanka u Grčkoj, piše Marinković, policajci Katalonije pokazali su drukčiji senzibilitet. Citirao je psihosociologa Daniela Turona koji je rekao da „policajci ovdje razmišljaju nezavisno“. Novine El Publico objavile su protest policijskog sindikata jer troškovi četverodnevnog osiguranja konferencije iznose – 600.000 eura! Sindikat je podnio formalnu primjedbu zbog zloupotrebe policijskih resursa u osiguranju delegata družbe Bilderberg. Pa logično, ako je to njihov privatni sastanak, neka se ne osiguravaju na teret poreznih obveznika, zar ne? (kojima ionako ne smjeraju ništa dobro).

U Sitges su nahrupili i aktivisti, a jedan od njih, Rafa Palacios obratio se policijskoj blokadi s megafonom - što možete vidjeti na netu, vrijedi poslušati jer je čovjek bio nadahnut. Dovoljno nadahnut da takne ljude u osiguranju, barem prema vlastitom opisu da je vidio jednog policijskog inspektora kojem su potekle suze na oči. Dan poslije aktivisti Ivan Torres i Rafa Palacios uhićeni su i odvedeni u policijsku postaju jer su probali fotografirati hotel s obližnjeg brda. Privedeni su istom onom policijskom inspektoru kojem se Rafa obratio dan ranije preko megafona. Koji mu je sad, kaže Rafa, rekao:„Mi vam se divimo. Veoma smo tužni, ali ne želimo ovdje sukobe. Jedino što želim je da cijela operacija u Sitgesu prođe bez incidenata. No, zaista mi se ne sviđaju ti ljudi“.

Novinar Charlie Skelton diskretno je razgovarao s osobljem hotela u Sitgesu gdje se održavala ovogodišnja konferencija Družbe Bilderberg i objavio dio popisa delegata koji su prisustvovali sastancima. Evo nekih, da se podsjetimo dokle to ide:

-Marcus Agius: direktor izvršnog odbora BBC-a i predsjednik Barclaysa, britanske financijske tvrtke koja djeluje diljem svijeta
-Josef Ackermann: predsjednik Deutsche Banke i direktor Shella
-General Jack Keane: bivši zamjenik načelnika stožera američke vojske i član odbora u General Dynamicsu
-Juan Luis Cebrián Echarri: direktor medijske korporacije Grupo Prisa
-Richard Holbrooke: diplomat za pitanja Afganistana i Pakistana u administraciji Baracka Obame, član Vijeća za međunarodne odnose
-Gustavo A Cisneros Rendiles: medijski mogul iz Venezuele
-Victor Halberstadt: profesor ekonomije na Sveučilištu Leiden i međunarodni savjetnik financijske korporacije Goldman Sachs, predsjednik Međunarodnog instituta za javne financije
-Roger Atlman: osnivač i predsjednik međunarodne investicijske korporacije Evercore Partners.
-Joaquin Almunia: španjolski član Europske komisije
-W. Edmund Clark: predsjednik TD Bank Financial Group
-Jyrki Katainen: ministar financija Finske…

Pa da, ovaj lav više ne spava.

OVAJ LAV VIŠE NE SPAVA….?

Među silnim sitnim nepovezanim događajima, dogodilo se da sam negdje pročitao neobični naslov nedavno objavljene knjige Davida Ickea, koja se zove: “Human Race, Gett Off Your Knees, the Lion Sleeps No More.”

The lion sleeps no more. The lion sleeps no more. The lion sleeps no more. Ta mi je rečenica zazvučala tako nekako fenomenalno, da mi se par dana vrtila po glavi. Svima sam je spominjao. The lion sleeps no more. Ovaj lav više ne spava…..Toliko mi je dobro zvučala i toliko me opsjedala, da je jedno popodne, kad sam uzeo gitaru da malo svirkam po njoj, iz mene samo iscurila pjesma istog naslova. Već dan kasnije, na prvoj probi, odsvirao sam je dečkima i u deset minuta bila je skroz gotova. Vjerojatno se malo koji naslov knjige može pohvaliti da tako brzo uđe u neki refren.

ZA (PET) ICIJA

Kad smo već kod lava koji ne spava, nije me ovih dana mogla zaobići niti peticija za referendum. Svi s imalo sluha za građanski neposluh su je potpisali. Mora se priznati, Jacino diranje u Zakon o radu taklo je ljude. To me podsjetilo na ono što je Daniel Estulin rekao za družbu Bilderberg, da žele uništiti koncept društvene skrbi koji je bio u službi dobrobiti čovječanstva. Jer Zakon o radu je baš to, u temelju riječ je o društvenoj skrbi.

Kad sam prvi put čitao u novinama o najavljenim promjenama tog zakona, to mi je bila prva asocijacija, pomislio sam – evo, krenuli su i kod nas punim gasom. Druga asocijacila, kad sam vidio da počinju razgovori sa sindikatima, bila je da je opet riječ o metodi malih koraka. Prvo se najavi nešto veliko, potom se uđe razgovor sa sindikatima, pa se „ispregovara“ djelić najavljenog. Pa se svi smire. A onda, malo po malo, kako se ljudi navikavaju na nova pravila, pomalo se dodaje i proširuje. To je – metoda malih koraka- prvo se priča širi dok se ne ostvari onaj cilj s početka.

Nije to ništa novo, taj se sistem može pratiti na različitim razinama – hoćete EU, hoćete širenje parkirališne rak-države u Zagrebu, hoćete uvođenje fašističke odluke o zabrani pušenja u kafićima, koja nikome nije donijela ništa dobra, a mnogima je donijela nepotrebne probleme. Prije tri godine je David Icke, gostujući u emisiji, rekao da se na granicama Hrvatske, umjesto vojske, gomilaju gomile besmislenih zakona koje će se samo preliti unutra kad nas pripoje. Među njima, gomile „does and donts“, kako je rekao, u prijevodu: onog što moraš i onog što ne smiješ. „Does i Donts“ ne čekaju, sjetite se samo onih zakona o kojima se pričalo, ali su za sad odbačeni, a koji su određivali veličinu povrća i kut zakrivljenja kore paradajza i slične budalaštine.

Sjetimo se i kako se nekad govorilo – tko uđe u EU neće imati nikakve frke jer postoji pravo veta koje svaka država može iskoristiti. Kako se EU širila, koju godinu kasnije to je pravo veta ukinuto.

Ili: parkirališna mjesta bit će samo u centru da se smanji gužva i koštat će 4 kune po satu. Sad je pola Zagreba prva zona, cijena je u jednom trenutku dosegla nevjerojatnih 16 kuna po satu.

Veliki europski ustanak protiv štednje... - - - Značenje štednje...