"Dakle, vjerovanje da je GMO hrana štetna proizvodi bolesne učinke kakve god im potrošači pripisivali; ali kemikalije u prerađenoj hrani, umjetna gnojiva, herbicidi i lijekovi, i steroidi i antibiotici s kojima se hrane životinje u prehrambenom lancu su ti koji su opasni za naše zdravlje."

Jeff Smith je simpatičan, nasmiješen i blag mladi čovijek koji je, poput nekog misionara, u stanju do besvijesti i neumorno, uvijek s istim ljubaznim osmijehom na licu, objašnjavati teze iz svoje knjige. Jednom riječju: aktivist. Onaj pravi, koji aktivno djeluje i dok šeće ulicom, naručuje u restoranu ili podnosi nekoliko intervjua dnevno, kao što je bilo tijekom njegova posjeta Zagrebu u lipnju 2005. Uprkos žestini sadržaja njegovih priča i teza, njegov glas se nikad ne podiže niti on kao osoba širi ikakvo ozračje nasilja-što je čak i suprotnost opravdanoj ljutnji koju možda osjetite ako pročitate Sjeme obmane. Tko nas to obmanjuje i kako? To zna Jeff. I podijelio je to s nama.
NEXUS: Tvrdite da se nalazimo usred najvećeg eksperimenta s hranom u povijesti. Koliki je opseg tog eksperimenta, za početak - po količini zasađenih polja i postotku hrane kontaminirane GMO-ome u Americi, otkuda vi dolazite?
JEFF: U svijetu postoje polja veličine tri Velike Britanije na kojima se uzgaja GMO. Četiri glavna usjeva su: soja, kukuruz, pamuk i uljana repica, a upotrebljavaju se za proizvodnju biljnog ulja. Genetski modificirana soja i kukuruz imaju mnogo derivata, npr. sojin lecitin i kukuruzni sirup koji se koriste za proizvodnju biljnog ulja, a za to se koristi i canola tj. uljana repica. Osobito soja i kukurz imaju derivate koji se koriste za proizvodnju velikog dijela hrane, pa 70 posto hrane koju danas jedu Amerikanci sadrži neke genetski modificirane sastojke. Riječ je o ogromnom eksperimentu. To zapravo i nije pravi eksperiment jer se svaki eksperiment sprovodi pod kontrolom i nadzire. U ovom slučaju dajemo ljudima tu hranu bez ikakve kontrole i nadzora. Možda je došlo do velikih promjena u fiziologiji i ozbiljnih zdravstvenih problema, ali oni nisu istraženi. Nedugo nakon što je GM soja uvedena u Velikoj Britaniji, broj ljudi alergičnih na soju porastao je za 50 posto. Možda mislite kako se rade ispitivanja, kako bi se na osnovu njih utvrdilo jesu li ljudi više alergični GM soju, ali ona nisu nikad napravljena.
NEXUS: 2003. godine predsjednik Bush je izjavio da bi se pomoću GMO-a riješiti problem gladi u Africi, te da Europa stoji na putu ostvarenja svoga cilja. No, u knjizi ste opisali plan biotehnoloških tvrtki koje su ga i predstavile na nekim konferencijama. Koja je njihova namjera?
JEFF: Arthur Andersen Consulting surađivao je s Monsantom, najvećim proizvođačem genetski modificirane hrane. Ta je tvrtka 1990-ih zamolila svoje direktore da opišu kako bi, prema njihovom mišljenju, trebala izgledati savršena budućnost za 15-20 godina. Monsantovi su direktori opisali svijet u kojem će 100 posto komercijalnog sjemenja biti genetski modificirano i patentirano. Savjetnici su zatim na temelju toga izradili strategiju i taktiku kako bi taj cilj i ostvarili. Na istoj su konferenciji, nekoliko govornika kasnije, predstavnici jedne druge bio tehnološke korporacije na zidu predstavili dijagram na kojem su predložili preuzimajne 90 posto komercijalnog sjemenja u roku od pet godina. Njihova je namjera bila preuzeti opskrbu hranom u svijetu.
1992. godine, kada je SAD odredio svoju politiku o genetskom inžinjeringu, cilj je bio povećati američki izvoz. Vijeće konkurentnosti, kako se to vijeće nazivalo, dalo je naredbu američkoj Agenciji za hranu i ljekove (FDA) i svim drugim agencijama da te stvari što brže izbace na tržište. Zbog toga se GM-hrana pojavila na tržištu prije nego što su napravljena adekvatna testiranja i zbog toga ta testiranja još uvijek nisu napravljena. To je neka vrsta kombinacije američkih multinacionalnih kompanija i vlade kako bi diljem svijeta pokušali stvoriti spremno tržište. Otprilike u isto vrijeme kad je to predsjednik Bush to izjavio, američko Ministarstvo vanjskih poslova je tvrdilo da je GM pamuk velika pomoć zemljoradnicima u Africi. No ovog je mjeseca (razgovor je vođen u lipnju 2005 op. K. M.) objavljeno izvješće koje je pokazalo da su zemljoradnici na tom području doživjeli katastrofu. Većina od ukupno 36 zemljoradnika, koji su koji su uzgajali GM pamuk, zapravo je pretrpjela teške gubitke. Slična se stvar dogodila i u Indiji. Iako je tvrtka Monsanto izjavila da je napravljen veliki pomak, indijska je vlada tvrdila da su zabilježeni drastični gubici, te je od Monsanta zahtjevala da zemljoradnicima plati odštetu u iznosu od deset miljuna dolara. Kada je Monsanto to odbio učiniti, Vlada ih je prije dva tjedna izbacila iz države.
Biotehnologija nije ispunila mnoga obećanja. No još je strašnija činjenica da je politička motivacija da se ta hrana pojavi na tržištu bila toliko jaka da je donesena odluka da se ignorira znanost. Kada čitate dokumente u FDA-u, (američki Zavod za zaštitu zdravlja, prim.prev.) možete vidjeti da znanstvenici tvrde da ta hrana može prouzrokovati alergije, otrove, nove bolesti i poteškoće u ishrani. Oni su nagovarali nadređene osobe da pokrenu dugoročna istraživanja o sigurnosti te hrane. No osoba, koja je bila zadužena za politiku, bivši je odvjetnik tvrtke Monsanto. Kasnije je ta ista osoba postala podpredsjednik tvrtke Monsanto. On je nadglasao znanstvenike i dopustio je da ta hrana izađe na tržište bez ikakvih testiranja o njezinoj sigurnosti.

Sprega Vlasti i biotehnologije

NEXUS: Čini se da je u ovoj priči glavni negativac Monsanto. Možete li nam dati nekoliko primjera na koji način Monsanto utječe na vladu, ministre i vladajuće strukture u pojedinim zemljama?
JEFF: Postoje mnogi primjeri koji pokazuju da je Monsanto utjecao na vladu i da je na taj način manipulirao njezinim odlukama. Čuli ste primjer kako je osoba, koja je zadužena za američku politiku, nekoć bila odvjetnik, a kasnije i podpredsjednik tvrtke Monsanto. Neki su Monsantovi istraživači napustili tvrtku i zaposlili se u FDA-u, u odjelima koji su ocijenjivali njihova istraživanja. Neki su vladini znanstvenici u Kanadi svjedočili da su dokumenti, u kojima se kritizirala tvrtka Monsanto, ukradeni iz zaključnog ureda. Oni su također izjavili da im je Monsanto ponudio mito u iznosu od 1-2 milijuna dolara kako bi odobrili genetski modificiranu hrani proizvod bez provođenja daljnjih testiranja. Također, Monsanto je nedavno američkom Ministarstvu pravosuđa platio kaznu od 1,5 milijuna dolara jer je oko 140 indonezijskih službenika ponudio mito kako bi na taj način dobio odobrenje za GM-pamuk. Postoje i primjeri u kojima su pokušali manipulirati znanošću.
Kada pogledate njihova istraživanja, vidjet ćete da su razvodnili GM-soju s 12 na 1 posto prije nego što su s tim hranili životinje. Izostavili su najinkriminirajuće dokaze u vezi s genetski modificiranim mliječnim proizvodima. Znanstvenici koji su radili za Monsanto pasterizirali su mlijeko 120 puta duže nego što se obično radi, kako bi degradirali proteine. Promjenili su formule i druge stvari kako bi dokazali da njihovi proizvodi nisu štetni. Utjecali su i na vladu i na znanost, a manipulirali su medijima. U Americi se na Fox televiziji trebala emitirati emisija u četiri dijela. Monsantovi su odvijetnici poslali prijeteće pismo u kojem su zaprijetili televizijskoj postaji i njezinom vlasniku Rupertu Murdochu da tu priču ne objave. Emisija se na kraju nije emitirala. Jedan je izdavač također primio prijeteće pismo Monsantovih odvijetnika i na taj je način spriječeno objavljivanje knjige u kojoj se kritizira Monsanto. Zbog Monsantovog straha od gubitka, čitavo je jedno izdanje magazina «Ecologist» moralo biti uništeno. Monsanto je osnovao i ured za odnose s javnošću i lažne industrijske koalicije koje su posjećivale korporacije poput New York Timesa, USA Today i drugih vodećih medija. Pokušali su vršiti pritisak na njih da ne objavljuju priče u kojima se kritizira genetski inžinjering. Monsanto i druge korporacije ulagale su ogromne napore da pomoću medija, znanosti i vlade stvore dobru sliku o biotehnologiji.

NEXUS: Čini se, dakle, da na strani Monsanta stoje i znanost i vlada, ali katkad se čini da je i zakon također na strani te tvrtke. U jednom je slučaju tužen zemljoradnik čije je polje kontaminirano protiv njegove volje. Postoji i primjer gdje je jedna tvrtka stavila natpis da njezina hrana ne sadrži posebne dodatke koju je Monsanto također tužio.
JEFF: Kada zemljoradnik kupi genetsko modificirano sjeme od Monsanta, koje je otporno na herbicide, to je osmišljeno na taj način da zemljoradnik mora i dalje uzimati samo njihove herbicide jer je sjeme otporno samo na te herbicide. On također mora potpisati obrazac kojim se obvezuje da će kupovati samo Monsantovu verziju herbicida, da će svake godine ponovo kupovati to sjeme i da neće kupovati drugo sjeme. Monsanto je prijetio sudskom tužbom i čak tužio 90 američkih zemljoradnika. Tim je tužbama, temeljenim na tvrdnjama da su zemljoradnici koristili genetski nemodificirano sjeme, zaradio 15 milijuna dolara. Jedan je kanadski zemljoradnik uzgajao uljanu repicu, a uljana repica sa susjednih polja zagadila mu je zemlju. Naime, pokraj njegove farme nalazio se put kojim su vozili kamioni. Vjetar je nosio sjeme s kamiona i ono je na taj način došlo do njegove farme. U ovom je slučaju Monsantovo sjeme zagadilo farmu tog zemljiradnika i uništilo sjeme koje je on sakupljao 15 godina. No Monsanto je tužio njega jer je Monsantovo intelektualno i patentirano vlasništvo sada raslo na polju tog čovijeka. Sudac je zaključio da je to u redu i Monsanto je dobio tužbu. Nije bilo važno jesu li uzrok kontaminacije insekti, vjetar ili neki drugi prirodni postupci, bilo je samo važno da se radi o Monsantovom patentiranom vlasništvu i zbog toga je to sada bio Monsantov usjev. To nam pokazuje kako se Monsanto koristi sudovima kako bi preuzeo opskrbu hranom. Iako se to dogodilo sasvim slučajno, zemljoradnik više nema kontrolu nad svojim sjemenjem.

Rizici i epidemije

NEXUS: i jedan Monsantov goveđi hormon se je proslavio, zar ne ?
JEFF: On se daje kravama kako bi davale više mlijeka. Mnoge mljekare u SAD-u znaju da potrošači ne žele jesti mliječne prozvode od krava kojima su davani ti hormoni. Mljekara Oakhurst u Maine-u je na kartonima mlijeka stavila natpis: «Zemljoradnici jamče. Bez umijetnih hormona.» Monsanto je tužio mljekaru Oakhurst tvrdeći da je to nelegalno jer je na taj način stvarao dojam da je goveđi gormon, koju su oni prodavali, štetan. Postigli su sporazum. Sada je mljekara na svojim kartonima dodala i rečenicu koja glasi, da prema američkoj Agenciji za hranu i lijekove, nema razlike između krava koje su dobile taj hormon i onih koje ga nisu dobile. Tu je račenicu napisao bivši odvijetnik tvrtke Monsanto, koji je poslije postao zadužen za politiku FDA-a. To zapravo nije istina. Znanstvenici, koji rade u FDA-u, tvrde da postoji znatna razlika. U mlijeku krava u koje je ubrizgan taj hormon, postoji povećana razina hormona IGF-1. Istraživanja su pokazala da je kod žena u predmenopauzi koje su mlađe od 50 godina i koje u tijelu imaju veliku razinu IGF-1, sedam puta veća vjerojatnost da će se razboljeti od raka dojke. Kod muškaraca je četiri puta veća vjerojatnost da će oboljeti od raka prostate. IGF-1 je u mlijeku i preko mlijeka ulazi u ljudsko tijelo. A njegova se razina drastično povećava u mlijeku krava kojima je davan taj hormon. Razlika doista postoji, a ona je možda vrlo ozbiljna. No Monsanto se opet izvukao pomoću te rečenice. To nije prava znanost, to je politička znanost. I primjer kako se Monsanto koristio sudovima i FDA-om kako bi učvrstio poziciju.

NEXUS: U novinam se često čuje teza da GM-hrana možda i nije zdrava, ali ništa od onog što jedemo ionako nije zdravo, a niti nema dokaza da ona može ubiti ljude. No, nije li krajem 80- godina prošlog stoljeća izbila smrtonosna epidemija kod koje je igrom slučaja otkriveno da je uzročnik bio GMO.

JEFF: tijekom 1980-ih oko 5 do 10 tisuća ljudi se razboljelo, a oko 100 ih je umrlo, zbog posljedica konzumiranja kontaminirane verzije dodatka hrani koji se zove L-triptofan. Radilo se o proizvodu samo jedne tvrtke. Ta je japanska tvrtka imala GM bakterije kako bi na ekonomičniji način prizvela taj dodatak hrani. Postupak genetskog inženjeringa prepun je nepredvidivih nuspojava. Nedavno je istraživanje pokazalo da dodavanje samo jednog gena može prouzročiti stotine ili tisuće mutacija DNK. Jedno drugo istraživanje je pokazalo da, ako se doda samo jedan gen u DNK, pet posto gena mijenja svoju razinu izražavanja. Postoje i mutacije odmah nakon ubrizgavanja gena, postoje i geni koji se mogu potpuno isključiti ili uljučiti. Može doći do cijelog niza nepredvidivih nuspojava. Uglavnom, dok je ta tvrtka proizvodila tu GM bakteriju, dogodilo se nešto što je stvorilo otrovne tvari, možemo s potpunom sigurnošću reći da je uzrok tome bio genetski inženjering. Za sve su okrivili nekakve prijevare u vezi sa zdravljem. Na isti su način od javnosti krili informacije koje bi također pomogle da se za cijeli problem okrivi genetski inžinjering. To je primjer da je ozbiljna smrtonosna epidemija bila povezana s genetskim inžinjeringom i da je skrivena od očiju javnosti. Istražitelji su bili u stanju utvrditi da se radi o epidemiji zato jer je bolest imala četiri karakteristike: bila je rijetka, izbila je na brzinu, bila je ozbiljna i dolazila je iz jednog izvora. Da samo jedna od ovih karakteristika nije postojala, taj bi smrtonosni dodatak prehrani možda još bio na tržištu. Zbog toga se nameće pitanje što je s tisućama genetski modificiranih prozvoda koje trenutačno možete kupiti na tržištu? Jesu li oni možda odgovorni za činjenicu da se između 1994. i 2001. udvostručio broj bolesti koje su povezane s prehranom? Hoće li tisuće mutacija prouzročiti neke alergijske reakcije koje su možda odgovorne za povećanja broja alergija u SAD-u? Jesu li debljina i dijabetes, koje su dosegnule strahovite razmjere, možda povezane s genetskim inžinjeringom? To su važna pitanja. Postoji toliko načina na koji bi genetsko modificiranje moglo dovesti do ovakvih bolesti, ali ne provode se nikakva istraživanja. Znatnu većinu istraživanja o genetskom inženjeringu pravi industrija. Napravljeno je manje od 20 neovisnih istraživanja o sigurnosti, znači samo nekolicina. Mnogi od njih jednostavno ne žele naći probleme. Ako vam netko kaže da Amerikanci već godinama jedu tu hranu i da do sada nitko nije nastradao, ta osoba očito ne govori sa znanstvenog stajališta. Ako ne tražite onda ništa nećete ni naći. Oni se sigurno ne osvrću na tu epidemiju iz 1980-ih.

Znanost, potrošači i GMO

NEXUS: Postoje znanstvenici i odvijetnici koji su povezani sa biotehnološkom industrijom i vladinim agencijama, no postoje i ljudi, koji nemaju sukob interesa, ali su imali razne poteškoće kada su htjeli obijaviti rezultate, od mita do prijetnji da će izgubiti radno mjesto ili dozvolu za rad. Napisali ste da je oko 30 posto znanstvenika na neki način dobilo nemoralne ponude ili prijetnje da će izgubiti dozvolu za rad?!
JEFF: Postoji mnogo takvih primjera koje sam dokumentirao u knjizi, u kojima su znanstvenici otkrili inkriminirajuće dokaze ili izrazili sumnju u vezi s genetičkim inžinjeringom, pa su ih mnogi pokušali zaustaviti. Jedan profesor sa Sveučilišta Californija htio je objaviti inkriminirajuće dokaze o kontaminiranju autohtonih vrsta kukuruza u Meksiku GM-kukuruzom. Izjavio je da mu je prijetio visoki dužosnik meksičke vlade, spomenuvši da zna koju školu pohađaju njegova djeca, kako bi ga na taj način spriječio da objavi knjigu. Kasnije mu je oduzet stalni status sveučilišnog nastavnika na Sveučilištu Californija. No nakon šta je provedena istraga, vraćen je na taj položaj. Moj je najdraži primjer dr. Pusztai, vodeći istraživač u svijetu na tom području. On je radio na projektu koji je sponzorirala vlada kako bi se utvrdio idealan protokol za testiranje GM-hrane. On i svi ostali iznenadili su se kad su vidjeli što se dogodilo kada su neke štakore hranili genetski modificiranom rajčicom, koja je navodno bila sigurna. Štakori su imali ozbiljna oštećenja živčanog sustava, organa i probavnog sustava itd. S tim je dokazima izašao u javnost i zbog toga je dva dana bio junak. Nakon toga su došla dva telefonska poziva, navodno iz premijerovog ureda. Poziv je preko recepcije prebačen do direktora instituta. Dr Pusztai je sljedećeg jutra otpušten, nakon 35 godina rada, i ušutkan prijetnjama sudskom tužbom. Jedan je drugi britanski profesor izjavio da je bio na navodno neovisnoj konferenciji kako bi razgovarali o GMO-u. prijetili su mu da će možda ostat bez financijskih sredstava ako kritizira GM.
***
Jedna je britanska znanstvenica izjavila da je istjerana sa svog sveučilišta nakon što je tamo predavala 25 godina. To se stalno događa, pa čak i unutar američke vlade. Nakon što su neki znanstvenici u Americi izrazili zabrinutost zbog Monsantovog GM goveđeg hormona za rast, izgubili su svoja radna mjesta, ovlast ili su bili primorani otići. Kongresu je upućeno anonimno pismo u kojem je stajalo da se radi o prijevari i sukobu interesa. Korporalizacija znanosti je ovih dana postala nevjerojatno jaka. Ima jedan dodatak hrani, sladilo koje se zove Aspartam (Aspartan) i koji je genetski modificiran. Između 1985. i 1995. godine, tvrtka koja ga je prozvodila bila je u vlasništvu Monsanta. U tih je 10 godina napravljeno oko 166 istraživanja o tom sladilu. Polovicu njih napravila je industrija i njihova istraživanja nisu pokazala nikakve probleme. Druga su polovica bila neovisna istraživanja i u svakom se postavilo pitanje zdravlja, ukljućujući i mogućnost oboljevanja od tumora na mozgu. To nije slučajnost već pokazuje da su znanstvenici koji prave ta istraživanja izloženi pritisku i manipulaciji. Jedno je istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo da je 30 posto anketiranih znanstvenika izjavilo da se od njih zahtijevalo da promijene rezultate. Jedno je izviješće u časopisu "Nature" pokazalo da je 20 posto znanstvenika doista promijenilo rezultate na zahtjev drugih osoba. Ovdje se radi o samo anketiranim osobama, moguće je da je postotak mnogo viši. Dr. Pusztai je doista rijedak primjer – on je neovisni znanstvenik koji se je koncentrirao samo na svoj zadatak, a nije mu bilo važno ko ga financira ili što je politički korektno. Nažalost, kada pogledate pitanje genetskog inžineringa, i kada pogledate cijele karijere onih znanstvenika koji zagovaraju genetski inžinjering, vidjet ćete da su podmićeni. Oni primaju novac izravno ili neizravno ili su njihove kolege stvorile takav pro-GM-stav da ga je teško kritizirati. Ministar poljoprivrede za vrijeme Clintona izjavio je da je stav onih koji su poduprli biotehnološku industriju bio da je ta tehnologija dobra i da je gotovo nemoralno reći da ona nije dobra. Ona će riješiti sve probleme ljudske rase, nahraniti će gladne i obući će gole. Ako se tomu protiviš onda si glup. Taj je stav zauzimala i vlada. On je rekao da bi se osijećao nelojalnim ako si želio izraziti otvoreno mišljenje. To je rezultat napora koji su stajali nekoliko milijuna dolara. Vrlo su uspiješno uvjeravali ljude u medijima, u vladi i znanosti da je to budućnost. No ako pogledate podatke, ako pogledate kolika bi se šteta nogla počiniti i koliko je malo istraživanja napravljeno, vidjet ćete da to sigurno nije dobra budućnost.
NEXUS: U Hrvatskoj, a vjerujem i u drugdje, postoje znanstvenici koji javno tvrde da je genetski inženjering tako siguran način proizvodnje hrane da bi tu hranu dali i svojoj djeci i prijateljima. No, ima i nas koji takvu hranu ne bismo htjeli jesti čak ni uz takve preporuke. Što možemo učiniti u vezi s tim? Vlada i korporacije mnogo su moćnije i imaju više novca i utjecaja. Tko će dobiti bitku? Koja strana trenutno pobjeđuje?
JEFF: Odlično pitanje. Prvo ću se osvrnuti na znanstvenike. Slavni je sjevernoamerički znanstvenik dr. David Suzuki rekao: "Ako ijedan znanstvenik ili političar tvrdi da je GM-modificirana hrana sigurna, onda je on ili vrlo glup ili laže. Te tvrdnje nisu točne." Mislim da se osoba koja kaže da je GM hrana sigurna jednostavno ne obazire na činjenice. A djeca su najviše ugrožena. Čak je i Kraljevstvo društvo u Velikoj Britanij, koje zagovara biotehnologiju izjavilo da moramo istražiti potencijalni utjecaj na malu djecu, trudnice i starije osobe. Kraljevsko društvo u Kanadi izjavilo je da moramo istražiti nepredvidive nuspojave genetskog inženjeringa. To je eksperimentiranje s našom djecom. Ovog sam tjedna objavio film "Skrivene opasnosti u diječjoj hrani - GM hrana" u kojem sam otkrio da se djeca koriste kao pokusni kunići u ovom opasnom eksperimentu. Što se zapravo događa u svijetu? Već sam spomenuo da je industrija htjela preuzeti opskrbu hranom u svijetu, svih 100 posto svog komercijalnog sjemenja. Na svu sreću, mogu reći da su potrošači rekli: "Nećemo se koristiti sobom i svojom obitelji u tom eksperimentu." Oni su zaustavili tu opasnu ekspanziju. 99 posto usjeva su soja, kukuruz, pamuk i uljana repica. 99 posto tih usjeva dolazi iz četiri zemlje. No dobro informirani potrošači, koji su čuli za opasnost, jednostavno su rekli : "Ja to ne želim jesti". Zbog toga su najveći europski proizvođači prehrambenih prizvoda u travnju 1999 rekli: "Nema više GM-hrane."
Potrošači, koji se nalaze na vrhu prehrambenog lanca, bili su poticaj za proizvođače da odbace GMO. Sada proizvođači moraju odbaciti GM-životinjsku hranu kako potrošači nebi jeli mliječne proizvode ili meso životinja koje su hranjene GM-hranom. To je sada osobito važno, jer u Brazilu, koji je izvor genetski nemodificirane soje, sada dozvoljeno saditi GM-soju. Moramo zamoliti proizvođače da kažu Brazilskim proizvođačima da ne upotrebljavaju GM-soju jer bi se cijela ravnoteža mogla poremetiti.
Živimo u jednom vrlo kritičnom vremenu. Pobijeđujemo diljem svijeta. Pitanje GMO-a je diljem svijeta vrlo osjetljivo. Biotehnološka je industrija od 1970-ih izgubila 45 milijardi dolara. Samo je prošle godine izgubila 6,4 milijardi dolara. Nisu uspjeli uvesti GM-pšenicu, nisu uspjeli stvoriti program za poboljšanje zdravlja ljudi. Tehnologija ne funkcionira onako kao što su oni očekivali. Cijela bi se industrija mogla srušiti pomoću jednog suprotnog istraživanja. Oni to znaju i zbog toga oni pomoću američke vlade pokušavaju odgurnuti to pitanje. No potrošači poručuju da ne žele sudjelovati u tome i to je ključ svega. Iako su Monsanto i drugi potpuno korumpirali vladu, iako ona potpuno stoji iza genetskog modificiranja, potrošači su rekli:"Nema više genetski modificirane hrane za nas i našu djecu." Oni na taj nači mogu zaustaviti taj opasni eksperiment. Zato sam objavio knjigu i zbog toga putujem diljem svijeta, na svih pet kontinenata, kako bih informirao ljude o tome. Obrazovanje je ključ svega. Što ljudi budu više znali o GM hrani, to će joj manje vjerovati.

ŽIVOTINJE IGNORIRAJU GENETSKI MODIFICIRANU HRANU

Nevjerojatno je kada zemljoradnici diljem Sjeverne Amerike opisuju što se događa kada životinjama ponude da biraju između genetski modificirane i genetski nemodificirane hrane. Životinje uglavnom jedu isključivo genetski nemodificiranu hranu. Farmeri su krave dovodili u staju u kojoj su se nalazila dva korita, s genetski modificiranom i genetski nemodificiranom hranom.
Krave su prvo dolazile do korita s genetski modificiranom hranom, pomirisali su je, podigli glavu, pogledali drugo korito i otišli do njega. Pojeli su svu hranu, otišli do genetski modificirane, pomirisali je i zatim otišli. To se dogodilo sa svinjama i kravama. Utvrdili su da guske, štakori, miševi, lososi i rakuni svi više vole genetski nemodificiranu hranu. Napravljeno je istraživanje s GM-rajčicom. Morali su prisiliti štakore da je jedu. Na kraju je utvrđeno da je nekoliko štakora imalo krvarenje u želudcu, 7 od ukupno 40 štakora umrlo je u sljedeća dva tijedna, a rajčica je dobila odobrenje. Možda te životinje znaju kako izbjeći te proizvode?
Genetski modificirana soja, tvrdi Elaine Hollingsworth, u mnogim slučajevima uzrokuje prerani pubertet, menstruaciju kod 5-ogodišnjih djevojčica, rast grudi kod dječaka zbog lecitina koji se u ogromnim količinama nalazi u takvoj soji. Od takve soje se radi biljno ulje, hrenovke i salame.

Sjetimo se i spermicidnog GMO-kukuruza, patentiranog prije koju godinu, kojega je razotkrio William Engdahl u knjizi “Sjeme uništenja”.

Ako pogledate istraživanja o hranjenju, kod životinja koje su hranjene GM proizvodima otkriveni su potencijalno kancerogeni rast ćelija u probavnom sustavu, manji mozgovi, jetra, testisi, djelomična atrofija jetre, oštećen imunološki sustav, krvarenje u želudcu, neobjašnjiv uzrok smrti, dvostruko veći broj smrtnih slučajeva, poteškoće u razvoju bubrega, poteškoće u razvoju krvnih ćelija. Nekoliko je zemljoradnika izjavilo da su svinje imale reproduktivne poteškoće kada su ih hranili GM-kukuruzom. Bile su sterilne, imale su lažne trudnoće ili su rađale vreće vode. Moguće da životinje imaju neko osjetilo koje im govori što za njih nije dobro. Moj zadatak je dovesti ljude na razinu životinja, kako bismo mi također odbacili GM-hranu.

Usput rečeno, ja nisam protiv istraživanja genetske tehnologije niti protiv istraživanja DNK. Svakih nekoliko mjeseci naučimo nešto novo o DNK, a proces genetskog inženjeringa temelji se na znanosti koja je stara 40 godina. Nije odgovorno hraniti milijune ljudi proizvodima tako mlade znanosti ili ih pustiti u okoliš gdje više nećemo moći ukloniti njihove posljedice.

Soja - ta užasna grahorica - Elain Hollingsworth . . .

Mavrović žestoko protiv GMO-a: Sotonska priča koja traži brzi završetak . . .

Sisavci hranjeni GMO hranom u trećoj generaciji ne mogu imati potomke...

Haićani zapalili 475 tona sjemena Monsantove donacije . . .

Francuzi uništili probni GMO vinograd . . .

Njemačka zabranila uzgoj GM kukuruza . . .

In Addition To Vaccines, Rockefeller Foundation Presents Anti-Fertility GM Food for “Widespread Use” . . .

Mađarska uništava sve Monsanto GMO usjeve . . .

Busted: Biotech Leader ‘Syngenta’ Charged Over Covering Up Animal Deaths from GM Corn . . .

izvor: http://www.galaksija.com/

ARPAD PUSZTAI: david-golijat 1-0, tekma traje i dalje

Piše: Krešimir Mišak
Citat:
Dok se u argentinsku i sjevernoameričku poljoprivredu uvodio masovan uzgoj genetski modificiranih kultura, u dalekoj Škotskoj dogodilo se nešto od goleme važnosti za budućnost projekta znanog pod kraticom GMO. Ondje, u mjestu Aberdeen, u Znanstvenom institutu Rowett, laboratoriju koji financira država, dr Arpad Pusztai dobio je zadatak napraviti dugoročnu studiju o mogućim posljedicama u životinja koje se hrane genetski modificiranom hranom.

Tim se područjem biotehnologije bavio više od 35 godina, objavio je više od 270 članaka u znanstvenim časopisima te imao ugled vodećeg svjetskog stručnjaka za lektine i genetski modificirane kulture.

U stručnim je krugovima uživao veliki ugled, ali teško da bismo mi ostali ikada čuli za njega da se nije dogodio slijed događaja koji možda predstavlja prekretnicu u stavu javnosti prema GMO-u. Intervju je sniman u Zagrebu u lipnju 2005. godine, kad je dr. Pusztai s Jeffom Smithom bio na zagrebačkoj promociji knjige Smithove „Sjeme obmane“ u centru „Makronova“.

Namjeravali ste cijeli život raditi kao znanstvenik, ali postali ste glavni junak jedne priče. Kako je ta priča počela i što se točno dogodilo u tom, danas već slavnom, slučaju?

ARPAD: 1995. su godine škotsko Ministarstvo poljoprivrede i škotski znanstvenici primijetili da su genetski modificirana soja, kukuruz i rajčice ušli u hranidbeni lanac britanskih potrošača. Nije bilo znanstvenih dokaza koji su dokazivali njihovu sigurnost. Drugim riječima, nisu objavljeni nikakvi znanstveni radovi. Oni su smatrali da je to jedna vrlo nepravedna i nezadovoljavajuća situacija. Onda su odlučili da će iz javnih fondova izdvojiti 1.6 milijuna funti, odnosno oko 3 milijuna dolara, za znanstvenu skupinu koja je trebala napraviti nacrt za generalno testiranje sigurnosti GM-a. Bio je to velik projekt. Za taj su se projekt prijavila tri instituta u konzorciju. Uspjeli smo dobiti subvencije u iznosu od 1.6 milijuna funti u konkurenciji protiv 27 drugih znanstvenih skupina. Naš zadatak nije bio testirati sigurnost samo jednog usjeva, mada smo s vremenom kao model počeli upotrebljavati genetski modificirane rajčice. Naš je zadatak bio stvoriti nacrt na koji se način trebaju praviti testiranja i kako možemo uvjeriti znanstvenike i potrošače da su genetski modificirani usjevi sigurni. To je pozadina cijele priče. Nas su izabrali uglavnom zbog toga što sam ja do tada već oko 30 godina testirao sigurnost, ne genetski modificirane hrane, ali sigurnost novo uvedenih prehrambenih proizvoda, novih proteina itd. To znači da sam iza sebe već imao mnogo iskustva. To je njima bila garancija da ćemo nakon trogodišnjeg projekta doista i napraviti taj nacrt, koji će se moći upotrebljavati pri procjeni rizika svih vrsta GM hrane. Tako je sve počelo. Dobili smo taj projekt i počeli smo raditi na njemu. Radilo se o vrlo velikom projektu na kojem je sudjelovalo oko 30 znanstvenika s tri instituta. Istražili smo sigurnost genetskog modificiranja iz svakog kuta. Nismo samo obraćali pozornost na sigurnost hrane, nego i na uzgajanje u okolišu, ekološke rizike, rizik od prenošenja bakterija i sve druge rizike koje smo u to vrijeme utvrdili. O tome smo pisali u opisu projekta. To je odobreno i nakon toga smo jednostavno krenuli na posao.

Bili ste vrlo iznenađeni kad ste otkrili da su genetski modificirani proizvodi već bili odobreni. Dakle, vi zapravo i niste trebali dati zeleno svjetlo, zato jer je sve već bilo odobreno unaprijed, bez obzira na rezultate vaših testiranja?

ARPAD: Do 1995. godine nije objavljen niti jedan znanstveni rad o potencijalnoj sigurnosti genetski modificiranih usjeva i hrane. No, oni su 1996. godine ušli u ljudski hranidbeni lanac. To je bilo vrlo zanimljivo jer čak ni mi sami nismo znali za to. Početkom 1998. godine, za vrijeme zadnje godine projekta, otkrili smo da su te tri kulture već odobrene i da su inkorporirane u prehrambene proizvode. Otprilike 60-70 posto hrane, koja se u to vrijeme prodavala u Velikoj Britaniji, imala je u sebi neke genetski modificirane sastojke. Bili smo potpuno iznenađeni. Nismo čuli ni za jedno istraživanje o sigurnosti. Nijedno takvo istraživanje nije objavljeno.

1998. godine smo to saznali dobivši kopiju originalnog zahtjeva biotehnoloških kompanija vlastima koje su u Velikoj Britaniji bile zadužene za legaliziranje tih triju kultura. Ti su usjevi odobreni s minimalnim testiranjem na sigurnost. Nikada se nije testirao njihov učinak na životinje. Oni su zapravo testirani na nama, ljudima, u tom potpuno nekontroliranom eksperimentu. Za nas je to bio pravi šok.

Tri godine smo proveli marljivo radeći u laboratoriju, pokušavajući ustanoviti odgovarajući postupak za testiranje. Zapitali smo se zašto to uopće radimo kada je sve već odobreno. Britanci su već jeli tri glavna usjeva. Kada je jedna televizijska kompanija s nama stupila u kontakt kako bi sa mnom napravili kratak intervju, institut je pristao. To se trebalo učiniti jer su svi znali da smo mi jedini ljudi u Velikoj Britaniji koji prave istraživanja o sigurnosti. Znali su da će za britanski javnost dobiti dobre informacije. Napravio sam intervju od 150 sekundi - 14 rečenica.

Dvije su glavne točke došle do britanske javnosti. Nisam puno govorio o eksperimentu, radu ili rezultatima. Bile su samo dvije stvari - pitali su me bih li ja jeo tu hranu. S obzirom na naše istraživanje o sigurnosti, rekao sam, ako je mogu izbjeći, to bih u svakom slučaju učinio.

Ne bih jeo tu hranu. Druga stvar koja je izašla u britansku javnost jest to da sam rekao da imamo metodologiju za procjenjivanje rizika. Imamo metode, radimo na njima i predstavit ćemo ih. No, u isto smo vrijeme otkrili da su ti usjevi već uvedeni, a da nisu napravljena prava testiranja o njihovoj sigurnosti. Zbog toga sam zahtijevao da napravimo prava istraživanja o sigurnosti i da ne upotrebljavamo naše sugrađane kao pokusne kuniće. Pokusni bi kunići trebali biti u laboratoriju. Imamo metodologiju i imamo životinje. Nećemo napraviti istraživanja o sigurnosti nakon, nego prije nego što se odobre GM kulture.

Kakvi su bili rezultati vaših testiranja? Što se događalo sa štakorima? Do kakvih je promjena na životinjama kojima ste davali GMO?

ARPAD: Otkrili smo da životinje koje su dobivale GM rajčice nisu rasle jednako dobro kao one koje su jele normalne rajčice, iako su rajčice imale isti udio proteina i isti broj kalorija. Dugoročno gledano - ne kratkoročno - to je prouzrokovalo retardacije u rastu mladih životinja. Druga je točka bila da se unutarnji organi tih živornja nisu jednako dobro razvijali kao unutarnji organi onih životinja koje su dobivale genetski nemodificirane rajčice. Točnije rečeno, crijeva su rasla mnogo brže, bubrezi i jetra bili su oštećeni i veličina im se smanjila, mozak nekih životinja nije se pravilno razvijao. Otkrili smo nekoliko poteškoća pri razvijanju unutarnjih organa koje smo morali istražiti. Na kraju smo također otkrili da su životinje, koje su hranjene genetski modificiranim rajčicama, imale mnogo sporiji imunološki sustav. Zbog toga su mnogo sporije reagirale na prijeteće stimulanse iz okoliša nego one životinje koje su hranjene genetski nemodificiranim rajčicama. To su te tri glavne točke. Vjerujte, one su prouzrokovale pravu eksploziju.

Sad znamo što se dogodilo sa štakorima. A što se nakon toga dogodilo s vama?

ARPAD: Dva sam dana bio junak. Sjetite se samo da prije toga nije bilo sličnih eksperimenata. Ovo je revolucionarna znanost, a mi smo proizveli smo nešto potpuno novo. No, sjetite se samo da su milijarde dolare uložene u tu industriju, a učinak je bio fantastičan. Što se dogodilo kad se počeo vršiti politički pritisak? (Knjiga «Sjeme uništenja « Williama Engdahla otkriva da je profesora Jamesa, direktora Instituta Rowett dva puta nazvao osobno premijer Blair, kojega je pak uznemireno nazvao američki predsjednik Clinton, čija je vlada trošila miljarde dolara na promicanje GM kultura. Lanac telefonskih poziva krenuo je iz kompanije Monsanto , koja je alarmirala američkog predsjednka. -op. K.M. )

Danas je poznato da je Institut i njegov direktor odlučili su da je najbolji način da me unište taj da me ušutkaju i da mi prijete sudskom tužbom ako o tome budem govorio. U međuvremenu su oni mogli širiti svakojake glasine jer ja nisam smio o tome govoriti. Na taj su način htjeli uništiti moju vjerodostojnost kao znanstvenika. Moj je direktor otišao u televizijski studio i dao intervju u kojem je rekao da sam prestar, da nisam u stanju razumjeti svoje vlastite rezultate, da sam ukrao svoje rezultate od neke druge osobe, da ne razumijem ono što govorim, da sam u rajčice stavio toksični gen.

Zapitao se zašto sam uopće iznenađen da su rajčice postale otrovne. Sjetite se samo da su sve te stvari rečene, a da ja nisam bio u stanju reći da to uopće nije istina. Sedam sam mjeseci morao šutjeti. Nisam si mogao priuštiti sudsku tužbu jer je to vrlo skupa stvar. Nemam financijskih sredstava kojima bi ju mogao financirati. No, šest mjeseci kasnije u pomoć su mi priskočili moji kolege znanstvenici. U proteklih dvadeset godina zajedno smo koordinirali nekoliko velikih europskih istraživačkih programa, zbog čega smo do tada u znanstvenoj zajednici bili prilično dobro poznat. Oni znanstvenici koji su me poznavali rekli su da to ne može biti istina, da to nije osoba koju već toliko dugo poznaju, s kojom su surađivali i objavili znanstvene radove. Oni su mi pritekli u pomoć.

Napravili su memorandum koji je pročitan u britanskome parlamentu. Nakon toga je cirkus ponovno počeo. I što se dogodilo? Zbog velike medijske eksplozije britanski me parlament morao pitati da objasnim što se zapravo dogodilo. S obzirom na to da je parlament vrhovna vlast u zemlji, moj ugovor, koji me je obvezao na šutnju, bio je ukinut. Od siječnja 1999. godine mogu slobodno govoriti jer su me britanski parlament i odbor za znanost i tehnologiju oslobodili tog ugovora. Od tog su trenutka Kraljevsko društvo i odbor za toksikologiju dobili zadatak da unište mene i moju poruku. Sve udruge, koje financira vlada, uključujući i parlament, izašle su i rekle da je genetski modificiranu hranu temeljito testirao FDA (američka «Uprava za hranu i lijekove») i da zbog toga nitko ne bi trebao slušati tog malog čovječuljka. Tko je on u usporedbi s američkom FDA? Sada znamo da FDA zapravo uopće i ne pravi istraživanja o sigurnosti.

Naše je istraživanje do današnjega dana jedino potpuno i temeljito istraživanje o sigurnosti jednog usjeva. Ljudi su s vremenom počeli shvaćati da taj dr. Pusztai na kraju krajeva ipak govori nešto što bi svi trebali poslušati. Postupno sam počeo ponovno stjecati svoju vjerodostojnost. Nju sam sada potpuno vratio. U cijeloj zemlji ne postoji ni jedna osoba koja vjeruje da smo lažirali podatke ili da smo objavili podatke koje nismo otkrili. Vratili smo svoju vjerodostojnost kao znanstvenici.

Proteklih deset godina za vas su bile vrlo uzbudljive. Čime se sada bavite i gdje radite? Na koji se način danas bavite GMO-om?

ARPAD: Najvažnije je da su svi priznali da su naši nalazi jedini neovisni rezultati. Njih je priznao velik dio znanstvene zajednice, osim, naravno, biotehnološke industrije. Zbog toga su nas mnogi pokušali uključiti u nova istraživanja. Ovdje naravno govorim i o svojoj supruzi koja je moj suradnik, zapravo i moj šef, na Istraživačkom institutu Rowett. Bilo je mnogo pokušaja, neki su bili i uspješni, da nas uključe u znanstvena istraživanja o procjeni rizika. Ne radi se o genetski modificiranim rajčicama, nego o genetski modificiranom kukuruzu, što većinu ljudi zapravo i najviše zanima. U Norveškoj se provodi jedan veliki projekt, veliko istraživanje koje financira norveška vlada. Moja supruga, ja i norveške kolege izgradili smo veliku staju za životinje. To je nužan preduvjet za ovakvo istraživanje. Projekt smo napisali u mojoj kući na jezeru Balaton u Mađarskoj. To je istraživanje o sigurnosti dijelova DNK koji se upotrebljavaju u proizvodnji genetski modificiranog kukuruza. Istražujemo kakav oni učinak imaju na sisavce poput štakora. Na tom projektu radimo zadnje tri godine. To obično izgleda tako da letimo u Oslo, a zatim u Tromso, s odobrenom agendom i protokolom kako se treba napraviti istraživanje. U roku od tjedan dana napravimo pokuse sa životinjama. Nakon toga uzimamo tisuće uzoraka tog eksperimenta i dajemo ih znanstvenicima i istraživačima sa Sveučilišta Tromso. Kada se završi analiziranje uzoraka, ponovno letimo u Tromso, raspravljamo o rezultatima, planiramo sljedeći eksperiment itd. Nedavno smo norveškoj vladi dali novi prijedlog za tri istraživanja. To je ono što se tiče mog rada u laboratoriju. No, mi smo i savjetnici na nekoliko drugih projekata o procjeni rizika GMO-a. Jedan se projekt provodi u Mađarskoj, gdje sam potpredsjednik odbora koji pregledava prijedloge o projektima mađarskih znanstvenika koji od ministarstva traže financiranje. To su različiti projekti, npr. o genetski modificiranoj pšenici. No, uvijek se radi o procjeni rizika. Mnogo surađujemo i s drugim sveučilišnim centrima – to je znanstveni dio našeg rada. U proteklih smo šest mjeseci na jednome mađarskom sveučilištu držali predavanja o alternativnoj uporabi genetskog inženjeringa i sigurnosti hrane. Predavanja su bila dobro posjećena, a na sveučilišti nose tri boda. Držimo mnoga predavanja i konferencije, za različitu publiku, ili za akademsku ili za opću javnost. Pokrenuli smo i opsežan spisateljski program.

Mnogo su me puta pitali da pišem. Nikad ne pišem osim ako me netko zamoli te obično napravim ugovor u kojem piše da izdavač nema pravo promijeniti niti jedan zarez u mom članku bez moga dopuštenja. Ne želim da me iskoriste kao osobu koja vidi nečije grijehe i koja je otkrila da ta osoba nije bila u pravu. Tekstovima se može manipulirati.

Zbog toga pišem mnoge znanstvene preglede, a neki su i za ministarstva. Krajem prošle sam godine za njemačko Ministarstvo okoliša napravio procjenu Monsantovog genetski modificiranog kukuruza. Moja je procjena predstavljena u Bruxellesu, a zatim su je dobile svih 25 članica Europske unije. To je važno.

Napravio sam profesionalno izvješće o nečemu čime se bavi znanost - to ne spada u ideologiju nego u znanost. Rekao sam im koji su problemi Monsantovog rada.

Mogu vam reći da sada imam više posla nego ikad prije. Često se pitam kako mogu svakoga dana raditi osam sati u laboratoriju, a zatim i sve ostale stvari. Dan traje sam 24 sata, a to nije dovoljno da obavim sve svoje dužnosti.

Izvor: Preko ruba znanosti - Krešimir Mišak

Jeff Smith, Arpad Pusztai i William Engdahl o GMO hrani, Na rubu znanosti, HTV, 22.02.2010

GMO, Na rubu znanosti, HTV, 30.01.2006

William Engdahl, Na rubu znanosti, HTV, 19.06.2006

William Engdahl, Na rubu znanosti, HTV, 11.03.2008