DAVID ICKE (iz knjige 'Najveća
tajna'): "Konstantni ratovi, konflikti, teroristički ispadi, financijske
brige i bezbrojni drugi negativni događaji… su dizajnirani da održavaju
čovječanstvo u stanju straha, limitirajući ga i odvajajući od istinske
ljudske prirode. Ohrabrivanje i poticanje mržnje, osveta, osuda (sve su
ovo manifestacije straha) samo stvaraju uvjete za nove konflikte.
Strah se u ogromnim količinama stimulira s religijom. Strah od ‘Boga’,
strah od smrti i strah od ‘Sudnjeg dana’. Isto je i sa ‘znanošću’ i strahom
koji ona stvara - od smrti i ništavila.
Čovječanstvo je preplavljeno sa strahom i različitim izvedenim izrazima
ove negativne emocije. Zato smo i odvojeni od našeg stvarnog Ja.
Pobrinuli su se da čovječanstvo ostane neobaviješteno kontrolom svega
što se uči u školama i na univerzitetima, institucijama ‘znanosti’ i medijima.
Čovječanstvo provodi svoj život gledajući film vjerujući da je to stvarnost,
dok stvarni svijet ostaje skriven. Masovna kontrola uma i emocija je na
djelu.
Kroz farmaceutske kartele i proizvođače hrane napada se na ljudsko tijelo
i njegove mentalne procese.
Lijekovi, cjepiva, dodaci hrani, genetski izmijenjena hrana, flourid u
vodi ili zubnoj pasti, zaslađivači (na primjer aspartam u gaziranim pićima),
svi oni predstavljaju oružje u borbi protiv čovjekovog slobodnog mišljenja.
Ovi aditivi su i izmišljeni da onemoguće mozak i stanice da prihvaćaju
više, pozitivne frekvencije.
Naravno, radnici u proizvodnim pogonima ili liječnici koji daju cjepiva
po Africi ili Americi, nemaju pojma što rade. Odluke se donose na mnogo
višem nivou."
Tajna vlada želi trovanjem stanovništva putem hrane,
laboratorijski proizvedenih virusa i, najviše, putem cjepiva oslabiti
stanovništvo kako bi lakše njime upravljala.
Također žele reducirati populaciju kako bi sebe zaštitili u slučaju gladi
usljed klimatskih promjena. Čak i klimatske promjene, koje 98% uzrokuje
sunce a samo 2% čovjek, koriste radi nametanja novih poreza.
Konzervansi i umjetne boje i okusi
E621 MSG (Monosodium glutamate) Pojačavač
okusa. Nalazi se u tisućama prerađenih namirnica.
Uzrokuje pretilost, dijabetis, srčane udare, migrene, oštećenje mozga,
epilepsiju, proljev, bol u zglobovima, vrtoglavicu, nesanicu, tjeskobu,
hiperaktivnost… E211 Sprečava zgušnjavanje. Isključuje važne dijelove
DNK, može uzrokovati Parkinsa i cirozu jetre. E102 Služi za bojanje pića. Može uzrokovati napadaje
astme i tumor štitnjače. E110 Služi za bojanje pića. Popratne pojave su osipi,
tumor bubrega, mučnina i povraćanje. E407 Služi za pojačavanje okusa. Nedavno povezan s razvijanjem
karcinoma. E104 Služi za bojanje pića.
Upotrebljava se u velikom broju lijekova, ali može uzrokovati dermatitis.
Zabranjen je u SAD-u i Norveškoj.
Britanski list Independent on Sunday otkrio je nove činjenice za zdravstvenu
zabrinutost - neka nealkoholna pića, većinom gazirana, u sebi imaju konzervanse
koji mogu uzrokovati ozbiljna stanična oštećenja, prenosi Jutarnji.
Znanstvenik sa sveučilišta u Sheffieldu otkrio je da konzervans E211
- koji se nalazi u pićima kao što su Fanta, Pepsi Max, Sprite, Coca-Cola...
- ima mogućnost 'isključivanja' ključnih dijelova DNA.
E211 može uništiti mitohondrij što može dovesti do degenerativnih promjena
i ubrzati starenje.
Taj problem, obično povezan sa starenjem i alkoholizmom, može uzrokovati
cirozu jetre i degenerativne bolesti kao što je Parkinson. E211 prirodno
postoji u bobičastom voću, ali se u gazirana pića dodaje u neprirodno
velikim količinama kako bi se spriječilo njihovo zgušnjavanje.
Osim toga, E211 znanstvenici već dulje vrijeme proučavaju zbog straha
da može izazvati rak jer pomiješan s dodatnim C vitaminom u gaziranim
pićima razvija jednu kancerogenu supstancu. Profesor molekularne biologije
i biotehnologije na sheffieldskom sveučilištu, Peter Piper, proučava E211
od 1999. godine i nedavno je otkrio da doslovno može uništiti mitohondrij,
stanice koje konzumiraju kisik iz kojega onda crpimo energiju, a čije
oštećenje dovodi do degenerativnih bolesti i pospješuje proces starenja.
Food Standard Agency (FSA), neovisna udruga koja za britansku vladu provodi
kontrolu hrane, podržava ograničeno korištenje E211 u Britaniji. Svjetska
zdravstvena organizacija (WHO) je 2000. godine potvrdila svoj savjet da
je E211 siguran, ali uz napomenu da su znanstvena istraživanja koja podupiru
sigurnost tog konzervansa 'ograničena'.
Profesor Piper, prenosi Jutarnji, poziva roditelje da dobro razmisle
hoće li djeci omogućiti da piju gazirana pića, dok je britanska Udruga
proizvođača nealkoholnih pića priopćila da se pridržavaju procjena britanske
vlade o sigurnosti konzervansa u njihovim proizvodima.
Aspartam, umjetni šećer izaziva veoma ozbiljne simptome, od
gubitka pamćenja pa do tumora na mozgu. Iako odobren od američkog Zavoda
za Zaštitu Zdravlja (US FDA) kao siguran dodatak za hranu, aspartam je
jedna od najopasnijih supstanci kojoj su ljudi ikada bili izloženi.
________________________________________
Izvod ovog teksta je preuzet iz magazina Nexus, Volume 2, #28 i Volume
3, #1
Vebsajt: www.nexusmagazine.com
Autor orginalnog teksta: Mark D. Gold
________________________________________
Aspartame je tehničko ime za umjetni šećer koji je takođe poznat pod
tvorničkim imenima - NutraSweet, Equal, Spoonful, Equal-Measure itd. Aspartam
je otkriven slučajno 1965.g. kada je James Schlatter, kemičar G.D. Searle
kompanije testirao jedan lijek protiv čira na želucu.
Aspartam je odobren za upotrebu u hrani 1981.g. a u napitcima 1983.g.
Ta supstanca bila je prvi put odobrena za konzumiranje još 26 jula, 1974,
međutim, u augustu 1974.g. bila je uložena jedna žalba od strane Dr John
W. Olney, naučnika na polju neurologije i James Turner-a, advokata američkog
Zavoda za Zaštitu Potrošaća, što je zajedno sa rezultatima istrage istraživačkih
procedura kompanije G.D. Searle dovelo do toga da FDA povuče dozvolu za
upotrebu aspartama, u decembru 1974.g. Kasnije, 1985. g. kompanija Monsanto
je kupila firmu G.D. Searle koju je nakon toga podijelila na dvije odvojene,
supsidijarne kompanije, Searle Pharmaceuticals i The NutraSweet Company.
Aspartam je daleko najopasnija supstanca na tržištu koja koja se nalazi
u hrani i napitcima (i tzv. “sugar-free” žvakaćim gumama, prim. prev.)
On je odgovoran za preko 75% prijava štetnih efekata dodataka za hranu,
koje su podnjete američkom Zavodu za Zaštitu Zdravlja (FDA). Mnoge od
tih reakcija su veoma ozbiljne, uključujući gubitak svijesti i smrt, kao
što je to objavljeno još u februaru 1994.g. u izvještaju Zavoda za Zdravlje
i Zdravstvene Usluge (Department of Health and Human Services).(1) Nekoliko
od 90 različitih zabilježenih simptoma izazvanih od strane aspartama,
koji su navedeni u ovom izvještaju uključuju:
glavobolja/migrena, vrtoglavica, gubitak svjesti, mučnina, utrnulost,
grčenje mišića, povećanje težine, osip na koži, depresija, zamor, razdražljivost,
ubrzanje rada srca, nesanica, problemi sa vidom uključujući i gubitak
vida, gubitak sluha, palpitacija srca, smetnje kod disanja, napadi nemira
i panike, smetnje u govoru, gubitak ukusa, vrtoglavica, tinitus, gubitak
pamćenja i bolovi u zglobovima.
Prema naučnicima koji su radili na proučavanju sporednih efekata aspartama,
sljedeće hronične bolesti mogu da budu prouzrokovane, podstaknute ili
pogoršane u slučaju konzumiranja ove supstance:(2)
tumori na mozgu, multipla skleroza, epilepsija, sindrom hroničnog zamora,
(chronic fatigue syndrome, prim. prev.) parkinsonova bolest, alchajmerova
bolest, mentalna retardacija, limfoma, deformacije kod novorođenčadi,
fibromijalgija i dijabetes.
Aspartam se sastoji od tri kemikalije: aspartamska kiselina, fenilalanin
i metanol. U knjizi, Prescription for Nutritional Healing, (autori James
i Phyllis Balch), aspartam je svrstan u kategoriju “kemijskih otrova.”
Kako ćemo vidjeti, to je upravo ono što on i jeste.
ASPARTIČNA KISELINA (40% ASPARTAMA)
Dr Russell L. Blaylock, profesor neurohirurgije na Medical University
of Mississippi, nedavno je objavio knjigu u kojoj je detaljno opisao poremećaje
koji nastaju ingestijom aspartične kiseline koja se nalazi u aspartamu.
[devedest devet posto od natrijum glutamata (monosodium glutamate - MSG)
je glutamična kiselina. Oštećenja koja ona prouzrokuje takođe su dokumentirana
u Blayloc-ovoj knjizi (natrijum glutamat, kojeg mnogi od nas svakodnevno
unose u svoj organizam uz pomoć Vegete i sličnih dodataka jelima, osim
što poboljšava njihov ukus, istovremeno i uništava naše nervne ćelije,
jer spada u grupu nervnih otrova, prim. prev.)] Blaylock nam u svoj knjizi,
uz pomoć od skoro 500 naučnih bilješki pokazuje kako suvišne ekscitativne
amino kiseline kao što su aspartična kiselina i glutamična kiselina, koje
se nalaze u u našoj hrani, prouzrokuju veoma ozbiljne hronične nervne
poremećaje kao i cijelu jednu pletoru drugih akutnih simptoma.(3)
KAKO ASPARTAT (I GLUTAMAT) UZROKUJU OŠTEĆENJA
Aspartat i glutamat djeluju kao neurotransmiteri u mozgu omogućavajući
prenos informacija od jedne nervne ćelije do druge. Ukoliko se u mozgu
nalazi prevelika količina ovih supstanci, to dovodi do smrti određenih
nervnih ćelija usljed stvaranja uslova za ulazak povećanih količina kalcijuma
u te ćelije. Ulaskom kacijuma u ćelije, u njima dolazi do oslobađanja
većih količina slobodnih radikala koji onda prouzrokuju smrt ćelije. Oštećenja
nervih ćelija mogu biti izazvana od strane suvišnog aspartata ili glutamata
i zbog toga se ove supstance nazivaju – “ekscitoksinima”. Oni “nadražuju”
ili stimulišu nervnu ćeliju sve dok ona ne umre.
Aspartična kiselina je jedna amino kiselina. U svojoj slobodnoj formi
(kada nije vezana za proteine) ona prouzrokuje značajno povećanje nivoa
aspartata i glutamata u krvnoj plazmi. Suvišna količina aspartata i glutamata
u krvi, kratko nakon ingestije aspartama ili glutamične kiseline (prekursora
glutamata) dovodi do visoke koncentracije ovih neurotransmitera u određenim
dijelovima mozga.
Krvna moždana barijera, koja normalno štiti mozak od suvišnog glutamata
i aspartata kao i drugih toksina 1) nije potpuno razvijena za vrijeme
djetinjstva, 2) ne pruža potpunu zaštitu svih dijelova mozga, 3) može
biti oštećena posljedicama mnogih hroničnih i akutnih oboljenja, i 4)
čak i kad je neoštećena, može ponekad da dozvoli da suvišni glutamat i
aspartat “procure” u mozak.
Taj suvišni glutamat i aspartat polako počinju da razaraju neurone. Velika
većina (75% i više) nervih ćelija u određenom području mozga biva usmrćena
prije nego što bilo kakvi klinički simptomi hroničnog oboljenja dođu do
izražaja. Neke od mnogih hroničnih bolesti za koje je dokazano da su potpomognute
ili uzrokovane dugoročnim izlaganjem ekscitatornim aminokiselinama su:
Multipla skleroza (MS), Alchajmerova bolest, sindrom nedostatka pažnje
kod djece (Attention Deficit Disorder, prim. prev.), gubitak memorije,
hormonalni problemi, gubitak sluha, epilepsija, parkinsonova bolest, hipoglikemija,
AIDS demencija, oštećenja na mozgu i neuro-endokrini poremećaji.
Ekscitoksini predstavljaju veliku opasnost za novorođenčad, djecu, trudnice,
starce i ljude koji pate od određenih hroničnih bolesti. Čak je i Federacija
Američkih Društava za Eksperimentalnu Biologiju (FASEB), koja inače zastupa
sličnu ‘partijsku liniju’ kao i FDA, nedavno saopštila u jednom svom izvještaju
da "bi gravidne žene, novorođenčad i djeca trebali izbjegavati korištenje
dodataka za hranu koji sadrže L-glutamičnu kiselinu. Postoji mnogo dokaza
o potencijalnim endokrinim poremećajima kao npr. povečanje nivoa kortizola
i prolaktina, kao i različiti efekti kod muškaraca i žena, koji potvrđuju
tu vezu sa endokrinim sistemom i sugerišu da dodatno unošenje L-glutamične
kiseline treba da se izbjegava od strane žena sposobnih za trudnoću i
individua sa afektivnim poremećajima."(4) Aspartična kiselina iz
aspartama ima iste štetne osobine kao i glutamična kiselina.
O istinskom mehanizmu nastanka akutnih reakcija na suvišni glutamat i
aspartat još uvijek se vodi jedna debata. Prema izvještaju FDA, te reakcije
uključuju simptome kao što su:(5)
glavobolja/migrena, mučnina, bol u stomaku, zamor (blokira ulazak glukoze
u mozak), nesanica, problemi kod vida, napadi nemira, depresija, i astma/bol
u grudima.
Jedna od najčešćih žalbi ljudi koji pate od štetnih posljedica aspartama
je gubitak pamćenja. Ono što je ovdje ironično, to je da je kompanija
G.D. Searle još 1987.g. poduzela jedno opsežno istraživanje čiji je cilj
bio otkrivanje sredstva koje je trebalo liječiti gubitak memorije usljed
ostećenja prouzrokovanih od strane ekscitativnih aminokiselina. Blaylock
je samo jedan od mnogih naučnika i doktora koji su posvetili pažnju poremećajima
nastalim usljed konzumiranja aspartama i MSG-a (natrijum glutamata). Među
one eksperte koji su glasno upozoravali javnost na štetnost uzimanja aspartata
i glutamata spadaju i Adrienne Samuels, Ph.D., eksperimentalni psiholog,
Olney, profesor psihijatrije na School of Medicine, Washington University,
koji je ujedno i jedan od najvećih svjetskih autoriteta što se ekscitoksina
tiče. (On je još 1971.g. obavjestio kompaniju Searle da aspartična kiselina
prouzrokuje rupe u mozgu kod miševa.) Tu takođe uključujemo i Francis
J. Waickman-a, M.D. (Doktor Medicinskih Nauka, prim. prev.), dobitnika
priznanja the Rinkel and Forman Awards, koji je priznati stručnjak na
području pedijatrije, alergije i imunologije.
Tu su takođe i: John R. Hain, M.D., forenzički patolog, i H.J. Roberts,
M.D., FACP, FCCP, specijalista za dijabetes, koji je od strane jednog
nacionalnog medicinskog magazina svojevremeno bio proglašen i za “najboljeg
doktora u USA."
John Samuels je takođe jedan od onih koji su posvetili ovom problemu više
pažnje. On je sastavio i jednu veliku listu naučnih radova koji pružaju
više nego dovoljno dokaza o opasnostima vezanim za unošenje u organizam
dodatne glutamične and aspartične kiseline.
A postoje i mnogi drugi koji mogu biti stavljeni na ovu listu.
FENILALANIN (50% ASPARTAMA)
Phenylalanine je aminokiselina koja se normalno nalazi u mozgu. Ljudi
koji pate od fenilketonurije, nisu u stanju normalno da metaboliziraju
fenilalanin. To dovodi do velike koncentracije fenilalanina u mozgu, što
ponekad može biti smrtonosno. Dokazano je da kod ingestije aspartama,
pogotovo zajedno sa karbohidratima, može doći do porasta nivoa fenilalanina
u mozgu, čak i kod ljudi koji ne pate od fenilketonurije. Ovo nije samo
teorija, jer je dokazano kako ljudi koji koriste aspartam kroz jedan duži
vremenski period, imaju povećanu količinu fenilalanina u krvi. Višak fenilalanina
u mozgu dovodi do smanjenja nivoa serotonina što onda izaziva emocionalne
poremećaje i depresiju. Dokazano je da je nivo fenilalanina u krvi znatno
povećan kod ljudi koji koriste aspartam.(6) Čak i kada čovjek samo jednom
unese u sebe aspartam, količina fenilalanina u krvi se poveća. Prilikom
svog svjedočenja ispred američkog Kongresa, Dr Louis J. Elsas je pokazao
kako povećan nivo fenilalanina u krvi može da dovede do njegove povećane
koncentracije u određenim dijelovima mozga i koliko je to opasno, pogotovo
po novorođenčad i fetuse u majčinoj utrobi. On je takođe pokazao kako
glodari metaboliziraju fenilalanin mnogo bolje i brže nego ljudi.(7)
Jedan slučaj veoma visokog nivoa fenilalanina prouzrokovanog aspartamom
nedavno je opisan u jednom magazinu pod naslovom "Aspartamska noćna
mora." John Cook je pio svakodnevno 6 do 8 ‘diet’ - napitaka. Njegovi
simptomi su počeli kao gubitak memorije i česte glavobolje. Nakon toga
njegovo stanje se pogoršalo u smislu naglih promjena raspoloženja sa napadima
bjesnila. Rezultati analize njegove krvi pokazali su prisustvo fenilalanina
u koncentraciji od 80 mg/dl. Kod medicinskog pregleda pokazale su se smetnje
u radu mozga kao i oštećenja na mozgu. Nakon što je prestao sa konzumiranjem
vještački zaslađenih pića uz pomoć aspartama, njegovo zdravstveno stanje
dramatično se popravilo. (8)
(…) METANOL (10% ASPARTAMA)
Methanol je smrtonosan otrov. Mnogi od nas znaju kako su se mnogi ljudi
otrovali nepravilno proizvedenim alkoholnim pićima koja su u sebi sadržavala
metanol, koji kod ljudi može da prouzrokuje sljepilo i smrt. Metanol se
postepeno oslobađa u tankom crijevu kada metilna grupa iz aspartama dođe
u kontakt sa himotripsin enzimom.
Apsorpcija metanola u tijelu je mnogo brža kod ingestije slobodnog ili
čistog metanola. Slobodni metanol se stvara iz aspartama kada se ovaj
zagrije na temperaturu veću od 30oC. To se događa kada se namirnice ili
napitci koji sadrže aspartam nepravilno skladište.
Metanol se u tijelu razlaže na mravlju kiselinu i formaldehid. Formaldehid
je smrtonosan nervni otrov. Prema podacima Zavoda za Zaštitu Prirodne
Okoline (EPA) metanol se smatra tzv. “kumulativnim” otrovom jer se veoma
sporo eliminiše iz organizma nakon što je u njega unesen. U čovjekovom
tijelu, on se oksidacijom razlaže na formaldehid i mravlju kiselinu; oba
ova metabolika su toksični. Prema podacima iste organizacije, čovjek ne
bi smio unositi u svoj organizam više od 7.8 mg/ na dan. Jedan litar pića
koji je zaslađen aspartamom sadrži oko 56 mg metanola. Tako neki koji
piju ili jedu malo više aspartamom zaslađenih produkata mogu dnevno da
unesu u sebe oko 250 mg metanola, što je 32 puta više od onoga što EPA
propisuje.(9)
Simptomi koji ukazuju na trovanje metanolom su: glavobolja, zujanje u
ušima, mučnina, problemi u gastrointerstinalnom traktu, slabost, nesvjesnica,
problemi kod pamćenja, utrnulost ekstremiteta kao i probadajući bol u
njima, promjene u ponašanju, upala nerava. Najčešći i najpoznatiji simptomi
trovanja metanolom su u vezi čula vida. Maglenje i treperenje pred očima,
slab vid, oštećenja na mrežnjaći i sljepilo. Formaldehid je poznat kao
kancerogena supstanca, oštećuje mrežnjaću oka, ometa replikaciju DNA,
uzrokuje deformacije kod novorođenčadi.(10)
(…) DIKETOPIPERAZINE (DKP)
DKP je sporedni produkt kod metabolizma aspartama. DKP je impliciran kao
uzročnik tumora na mozgu. Olney je primjetio da DKP, nakon procesa nitrozacije
u probavnom traktu stvara jednu komponentu vrlo sličnu N-nitrosourei,
koja je vrlo kancerogena. Neki autori tvrde da se DKP stvara odmah nakon
ingestije aspartama. Ja nisam siguran da li je to tačno. Ono što je sigurno
to je da se DKP stvara u tečnim produktima koji sadrže aspartam nakon
dužeg uskladištenja.
Kompanija G.D. Searle je sprovela istraživnaje na temu sigurnosti upotrebe
DKP-a. FDA je kasnije tu otkrila mnoge eksperimentalne greške, neke od
njih su bile pripisane “lošoj administraciji”, a kod drugih se radilo
o “slučajnom mješanju životinja, životinje nisu dobijale propisanu količinu
određene supstance, izgubljeni patološki uzorci usljed nepravilnog rukovanja,”
i mnogo drugih grešaka.(12)
(…)
Takode se smatra da DKP uzrokuje i materične polipe kao i promjene u nivou
holesterola u krvi, što je javno priznala i Dr Jacqueline Verrett, toksikolog
koja radi za FDA, u svom svjedočenju ispred američkog Senata.(13)
Kraj izvoda
* [Ovo je bio jedan kraći izvod iz orginalnog teksta čiji je cilj bio
samo da svrati pozornost čitalaca na neke otrove u hrani i piću, kojima
smo svakodnevno izloženi. Čitaocima se preporučuje da pročitaju cijeli
tekst koji se može naći uz pomoć gorenavedong linka, kao i da poduzmu
jedno šire istraživanje na ovu temu. Aspartam je samo jedan od zvanično
odobrenih sredstava za trovanje narodnih masa i on po opasnosti za zdravlje
vjerovatno zauzima drugo mjesto, odmah iza fluora, koji nam se servira
u zubnim pastama, vodi za piće itd. pod izgovorom da sprečava kvar zuba
(što nema nikakve veze ni sa istinom, niti sa zdravom pameti. (O fluoru
ćemo reći nešto više nekom drugom prilikom).
Danas postoji već nekoliko stotina proizvoda koji u sebi sadrže aspartam.
U svakom slučaju, mi ga najčešće unosimo u sebe pomoću tzv. “diet” proizvoda
(kobajagi dijetalnih) kao što su Diet Coke, Diet Pepsi, i druga “diet”
pića, pudinzi, jogurti…‘sugar-free’ žvakaće gume i bomboni, sladoled itd.
itd. Zbog opšte korumpiranosti političara, naučnika, zdravstvenog sistema,
medija itd. itd., kao i nevjerovatne ignorantnosti “normalnog” čovjeka,
za očekivati je da će se ovi biološko-kemijski agensi zadržati u našoj
ishrani sve do poslednjeg živog ljudskog bića.
~~~***~~~
Na kraju, postavlja se pitanje, - da li je današnji čovjek, koji je pod
jednom stalnom i redovnom dozom fluora, aspartama i cijele pletore drugih
sredstava koja mu regulišu rad mozga i sužavaju svijest i percepciju,
- još uvijek u stanju da kritički i nezavisno razmišlja?!?
Da li je već sada kasno, - ili još uvijek imamo vremena za – buđenje?!?].
Literatura:
• Blaylock, Russell L., Excitotoxins: The Taste That Kills (Health Press,
Santa Fe, New Mexico, c1994). One of the best books available on excitotoxins.
Well worth reading!
• H. J. Roberts, M.D., Aspartame (NutraSweet), Is it Safe? Available from
the Aspartame Consumer Safety Network.
• Sweet'ner Dearest, Available from the Aspartame Consumer Safety Network
• Mary Nash Stoddard, The Deadly Deception, Available from the Aspartame
Consumer Safety Network.
• Barbara Mullarkey, Editor, Bittersweet Aspartame - A Diet Delusion,
• Available from the Aspartame Consumer Safety Network.
• The Aspartame Consumer Safety Network, The Aspartame Consumer Safety
Network Synopsis.
• Dennis Remington, M.D. and Barbara Higa, R.D., The Bitter Truth About
Artificial Sweetners, Available from the Aspartame Consumer Safety Network
http://www.holisticmed.com/aspartame/
________________________________________ Bilješke:
(1) Department of Health and Human Services, Report on All Adverse Reactions
in the Adverse Reaction Monitoring System, (February 25 and 28, 1994).
(2) Compiled by researchers, physicians, and artificial sweetner experts
for Mission Possible, a group dedicated to warning consumers about aspartame.
(3) Excitotoxins: The Taste That Kills, by Russell L. Blaylock, M.D.
(4) Safety of Amino Acids, Life Sciences Research Office, FASEB, FDA Contract
No. 223-88-2124, Task Order No. 8.
(5) FDA Adverse Reaction Monitoring System.
(6) Wurtman and Walker, "Dietary Phenylalanine and Brain Function,"
Proceedings of the First International Meeting on Dietary Phenylalanine
and Brain Function., Washington, D.C., May 8, 1987.
(7) Hearing Before the Committee On Labor and Human Resources United States
Senate, First Session on Examing the Health and Safety Concerns of Nutrasweet
(Aspartame).
(8) Account of John Cook as published in Informed Consent Magazine. "How
Safe Is Your Artificial Sweetner" by Barbara Mullarkey, September/October
1994.
(9) Woodrow C. Monte, Ph.D., R.D., "Aspartame: Methanol and the Public
Health," Journal of Applied Nutrition, 36 (1): 42-53.
(10) US Court of Appeals for the District of Columbia Circuit, No. 84-1153
Community Nutrition Institute and Dr Woodrow Monte v. Dr Mark Novitch,
Acting Commissioner, US FDA (9/24/85).
(11) Aspartame Time Line by Barbara Mullarkey as published in Informed
Consent Magazine, May/June 1994.
(12) FDA Searle Investigation Task Force. "Final Report of Investigation
of G.D. Searle Company." (March 24, 1976)
(13) Testimony of Dr Jacqueline Verrett, FDA Toxicologist before the US
Senate Committee on Labor and Human Resources, (November 3, 1987).
(14) Internal FDA memorandum.
(15) Analysis prepared by Dr John Olney as a statement before the Aspartame
Board of Inquire of the FDA. Also Excitotoxins by Russell Blaylock, M.D.
(16) Congressional Record SID835: 131 (August 1, 1985)
(17) National Cancer Institute SEER Program Data.
(18) Walton, Ralph G., Robert Hudak, Ruth Green-Waite "Adverse Reactions
to Aspartame: Double-Blind Challenge in Patients from a Vulnerable Population,"
Biological Psychiatry, 1993:34:13-17.
(19) Barbara Mullarkey, "How Safe Is Your Artificial Sweetner,"
September/October 1994 issue of Informed Consent Magazine.
(20) US Air Force. "Aspartame Alert." Flying Safety, 48 (5):
20-21 (May 1992).
(21) Reported by the Aspartame Consumer Safety Network.
(22) Barbara Mullarkey, Bittersweet Aspartame, A Diet Delusion.
(23) Millstone, Eric "Sweet and Sour." The Ecologist, 25 (March/April
1994).
(24) Mary Nash Stoddard, Editor, "The Deadly Deception," Aspartame
Consumer Safety Network.
(25) ADA Courier, January 1993, Volume 32, Number 1. (26) "FDA Rejects
AHPA Stevia Petition" by Mark Blumenthal, Whole Foods, April 1994.
Stevia: prirodna zamjena
za umjetni šećer koju je zabranio američki Ured za hranu i lijekove (biljka
je zabranjena kao dodatak hrani, smije se prodavati u biljnim ljekarnama).
više o biljci: ovdje
1. Fluoridi ometaju sintezu kolagena što dovodi
do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, mišićima, koži, hrskavičavom
tkivu, plućima, bubrezima i traheji.
[A.K. Susheela and Mohan Jha, "Effects of Fluoride
on Cortical and Cancellous Bone Composition," IRCS Medical Sciences:
Library Compendium, Vol. 9, No.11, pp. 1021-1022 (1981); Y. D. Sharma,
"Effect of Sodium Fluoride on Collagen Cross-Link Precursors,"
Toxicological Letters, Vol. 10, pp. 97-100 (1982); A. K. Susheela and
D. Mukerjee, "Fluoride poisoning and the Effect of Collagen Biosynthesis
of Osseous and Nonosseous Tissue," Toxicological European Research,
Vol. 3, No.2, pp. 99-104 (1981); Y.D. Sharma, "Variations in the
Metabolism and Maturation of Collagen after Fluoride Ingestion,"
Biochemica et Biophysica Acta, Vol. 715, pp. 137-141 (1982); Marian Drozdz
et al., "Studies on the Influence of Fluoride Compounds upon Connective
Tissue Metabolism in Growing Rats" and "Effect of Sodium Fluoride
With and Without Simultaneous Exposure to Hydrogen Fluoride on Collagen
Metabolism," Journal of Toxicological Medicine, Vol. 4, pp. 151-157
(1984).]
2. Fluoridi stimuliraju stvaranje granula i potrošnju kisika
u bijelim krvnim stanicama, ali sprečavaju taj proces kada je bijela krvna
stanica izložena djelovanju neke strane supstance u krvi.
[Robert A. Clark, "Neutrophil Iodintion Reaction
Induced by Fluoride: Implications for Degranulation and Metabolic Activation,"
Blood, Vol. 57, pp. 913-921 (1981).]
3. Fluoridi smanjuju energetske rezerve i sposobnost bijelih
krvnih zrnaca da uništavaju strane materije procesom fagocitoze. Čak i
i mikro-molarne količine fluorida, ispod 1ppm (1-og dijela na milion dijelova)
mogu ozbiljno suzbiti sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju patogene
mikro-organizme.
[John Curnette, et al, "Fluoride-mediated Activation
of the Respiratory Burst in Human Neutrophils," Journal of Clinical
Investigation, Vol. 63, pp. 637-647 (1979); W. L. Gabler and P. A. Leong,
., "Fluoride Inhibition of Polymorphonumclear Leukocytes," Journal
of Dental Research, Vol. 48, No. 9, pp. 1933-1939 (1979); W. L. Gabler,
et al., "Effect of Fluoride on the Kinetics of Superoxide Generation
by Fluoride," Journal of Dental Research, Vol. 64, p. 281 (1985);
A. S. Kozlyuk, et al., "Immune Status of Children in Chemically Contaminated
Environments," Zdravookhranenie, Issue 3, pp. 6-9 (1987)]
4. Fluoridi zbunjuju imuni odbrambeni sistem i podstiću ga da
napada tkiva svog vlastitog tijela i povećavaju brzinu rasta tumora kod
ljudi koji su podložni raku.
[Alfred Taylor and Nell C. Taylor, "Effect of Sodium
Fluoride on Tumor Growth," Proceedings of the Society for Experimental
Biology and Medicine, Vol. 119, p. 252 (1965); Shiela Gibson, "Effects
of Fluoride on Immune System Function," Complementary Medical Research,
Vol. 6, pp. 111-113 (1992); Peter Wilkinson, "Inhibition of the Immune
System With Low Levels of Fluorides," Testimony before the Scottish
High Court in Edinburgh in the Case of McColl vs. Strathclyde Regional
Council, pp. 17723-18150, 19328-19492, and Exhibit 636, (1982); D. W.
Allman and M. Benac, "Effect of Inorganic Fluoride Salts on Urine
and Cyclic AMP Concentration in Vivo," Journal of Dental Research,
Vol. 55 (Supplement B), p. 523 (1976); S. Jaouni and D. W. Allman, "Effect
of Sodium Fluoride and Aluminum on Adenylate Cyclase and Phosphodiesterase
Activity," Journal of Dental Research, Vol. 64, p. 201 (1985)]
5. Fluor sprečava stvaranje antitijela u krvi.
[S. K. Jain and A. K. Susheela, "Effect of Sodium
Fluoride on Antibody Formation in Rabbits," Environmental Research,
Vol. 44, pp. 117-125 (1987)]
6. Fluoridi ometaju rad štitne (tiroidne) žljezde.
[Viktor Gorlitzer Von Mundy, "Influence of Fluorine
and Iodine on the Metabolism, Particularly on the Thyroid Gland,"
Muenchener Medicische Wochenschrift, Vol. 105, pp. 182-186 (1963); A.
Benagiano, "The Effect of Sodium Fluoride on Thyroid Enzymes and
Basal Metabolism in the Rat," Annali Di Stomatologia, Vol. 14, pp.
601-619 (1965); Donald Hillman, et al., "Hypothyroidism and Anemia
Related to Fluoride in Dairy Cattle," Journal of Dairy Science, Vol.
62, No.3, pp. .416-423 (1979); V. Stole and J. Podoba, "Effect of
Fluoride on the Biogenesis of Thyroid Hormones," Nature, Vol. 188,
No. 4753, pp. 855-856 (1960); Pierre Galleti and Gustave Joyet, "Effect
of Fluorine on Thyroid Iodine Metabolism and Hyperthyroidism," Journal
of Clinical Endocrinology and Metabolism, Vol. 18, pp. 1102-1110 (1958)]
7. Fluoridi ispoljavaju štetno djelovanje na razna tkiva u tijelu
čovjeka.
[T. Takamorim "The Heart Changes in Growing Albino
Rats Fed on Varied Contents of Fluorine," The Toxicology of Fluorine
Symposium, Bern, Switzerland, Oct 1962, pp. 125-129; Vilber A. O. Bello
and Hillel J. Gitelman, "High Fluoride Exposure in Hemodialysis Patients,"
American Journal of Kidney Diseases, Vol. 15, pp. 320-324 (1990); Y. Yoshisa,
"Experimental Studies on Chronic Fluorine Poisoning," Japanese
Journal of Industrial Health, Vol. 1, pp. 683-690 (1959)]
8. Fluoridi pospješuju razvoj raka kostiju.
[J.K. Mauer, et al., "Two-Year Cacinogenicity Study
Of Sodium Fluoride In Rats," Journal of the National Cancer Institute,
Vol. 82, pp. 1118-1126 (1990); Proctor and Gamble "Carcinogenicity
Studies with Sodium Fluoride in Rats" National Institute of Environmenrtal
Health Sciences Presentation, July 27, 1985; S. E. Hrudley et al., "Drinking
Water Fluoridation and Osteosarcoma," Canadian Journal of Public
Health, Vol. 81, pp. 415-416 (1990); P. D. Cohn, "A Brief Report
on the Association of Drinking Water Fluoridation and Incidence of Osteosarcoma
in Young Males," New Jersey Department of Health, Trenton, New Jersey,
Nov. 1992; M. C. Mahoney et al., "Bone Cancer Incidence Rates in
New York," American Journal of Public Health, Vol. 81, pp. 81, 475
(1991); Irwin Herskowitz and Isabel Norton, "Increased Incidence
of Melanotic Tumors Following Treatment with Sodium Fluoride," Genetics
Vol. 48, pp. 307-310 (1963); J. A. Disney, et al., " A Case Study
in Testing the Conventional Wisdom: School Based Fluoride Mouth Rinse
Programs in the USA," Community Dentistry and Oral Epidemiology,
Vol. 18, pp. 46-56 (1990); D. J. Newell, "Fluoridation of Water Supplies
and Cancer - An Association?," Applied Statistics, Vol. 26, No. 2,
pp. 125-135 (1977)]
9. Fluoridi izazivaju preuranjeno starenje kod ljudi.
[Nicholas Leone, et al., "Medical Aspects of Excessive
Fluoride in a Water Supply," Public Health Reports, Vol. 69, pp.
925-936 (1954); J. David Erikson, "Mortality of Selected Cities with
Fluoridated and Non-Fluoridated Water Supplies," New England Journal
of Medicine, Vol. 298, pp. 1112-1116 (1978); "The Village Where People
Are Old Before Their Time," Stern Magazine, Vol. 30, pp. 107-108,
111-112 (1978)]
10. Ingestija fluora uz pomoć sredstava za ispiranje usta i sprečavanje
karijesa kod djece je veoma opasna za njihov biološki razvoj, životni
vijek i opće zdravstveno stanje.
[Yngve Ericsson and Britta Forsman, "Fluoride Retained
From Mouth Rinses and Dentifrices In Preschool Children," Caries
Research, Vol. 3, pp. 290-299 (1969); W. L. Augenstein, et al., "Fluoride
Ingestion In Children: A Review Of 87 Cases," Pediatrics, Vol. 88,
pp. 907-912, (1991); Charles Wax, "Field Investigation Report,"
State of Maryland Department of Health and Mental Hygiene, March 19, 1980,
67 pages; George Waldbott, "Mass Intoxication from Over-Fluoridation
in Drinking Water," Clinical Toxicology, Vol. 18, No.5, pp. 531-541
(1981)]
Sadržaj jedne tube zubne paste sa fluorom dovoljan je da usmrti dijete.
U 1991.g. Regionalni Toksikološki Centar u mjestu Akron, Ohio, USA, prijavio
je smrtni slučaj kao posljedicu ingestije 16mg/kg fluorida. Samo 2 grama
fluorida dovoljna su da ubiju odraslog čovjeka. Jedna zubna pasta sa fluorom
sadrži 1mg/gram fluorida.
Fluoridi se koriste za kontrolu i modifikaciju raspoloženja i ponašanja
ljudi.
Poznato je da su spojevi fluorida dodavani u pitku vodu zatvorenika kako
bi ih se držalo poslusnim i kako bi ih se spriječilo da se suprostavljaju
autoritetima, kako u nacističkim logorima za vrijeme Drugog svjetskog
rata, tako i u sovjetskim gulazima u Sibiru.
Fluoridi su medicinski klasificirani kao protoplazmatički otrovi, i koriste
se za trovanje štakora.
U rujanskom izdanju 1943.g. Žurnala Američkog Medicinskog Udruženja,
(the Journal of the American Medical Association), tvrdi se sljedeće,
"fluoridi su generalni protoplasmički otrovi koji mijenjaju propustljivost
stanične membrane inhibicijom određenih enzima. Tačan mehanizam ovakvog
njihovog djelovanja još uvijek je nepoznat."
Konzumiranjem fluorida kod ljudskih bića se generalno povećava
stopa smrtnosti od raka.
1975.-te g. Dr. John Yiamouyiannis je objavio preliminarne rezultate naučnog
istraživanja koji su pokazali da ljudi koji žive u područjima fluoridizacije
pitke vode imaju veću stopu smrtnosti od raka od onih koji žive u područjima
gdje se fluoridizacija vode ne odvija. Američki Nacionalni Institut za
rak (National Cancer Institute) pokušao je da odbaci ovaj naučni rad,
međutim, doktoru Yiamouyiannis-u se iste godine pridružio i Dr. Dean Burk,
koji je bio glavni kemičar istog instituta do 1974. Oni su zajednički
obavili dodatne studije i njihovi rezultati su kasnije uključeni u Kongresni
izvještaj kongresmena Delaney-a, koji je bio autor tzv. Delaney Amandmana,
kojima se zabranjivalo dodavanje kancerogenih supstanci u ljudsku hranu.
Ovi izvještaji su potvrđivali vezu između fluoridizacije i raka.
Fluor nema skoro nikakvog efekta u preventivi kvarenja zuba kod ljudi.
Na Novom Zelandu, 1990-te godine, Dr. John Colquhoun je natjeran da se
prijevremeno penzioniše nakon što je obavio jednu naučnu studiju na 60000
djece školskog uzrasta i dokazao da ne postoji nikakva razlika u stopi
kvrljivosti zubi kod djece koja žive na područjima gdje se obavlja fluoridizacija
vode od onih koji žive na područjima gdje se to ne čini. On je čak pronašao
i to da veliki broj djece u fluoridiziranim područjima pati od dentalne
fluoroze. Dr. John Colquhoun je javno objavio rezultate ovog svog istraživanja.
Ne postoje naučni dokazi koji potvrđuju da su sredstva za ispiranje usta
na bazi fluorida i tablete sigurni za korištenje kod ljudi.
1989-te godine, Hildebolt, et al. sprovode naučnu studiju na 6,000 djece
školskog uzrasta čiji rezultati dokazuju da nema nikakve koristi od korištenja
natrijum-fluorida.
Naučni rad sproveden 1990.g. od strane Dr. John Yiamouyiannis-a na 39000
školske djece takođe potvrđuje da nema nikakve koristi od korištenja natrijum
fluorida.
1992-ge godine, Michael Perrone, asistent advokatske kancelarije u New
Jersey-u, USA, podnio je zahtjev Američkom Zavodu za Zaštitu Zdravlja
(FDA) da mu pruže sve informacije o sigurnosti korištenja i djelotvornosti
preparata fluora u obliku tableta i kapi. Nakon 6 mjeseci otezanja, Zavod
za Zaštitu Zdravlja je priznao da nemaju nikakve podatke koji ukazuju
na to da su ovi preparati djelotvorni i sigurni za korištenje. Oni su
obavijestili Perrone-a da će "vjerojatno morati povući te preparate
sa tržišta."
Činjenica je, također, da alumijum u koji su zubne paste pakovane, pojačava
djelovanje fluorida na tijelo čovjeka. [Istovremeno, aluminium oksid je
u većini slučajeva ono što zubnim pastama daje bijelu boju.]
1976-te godine, Dr. D. Allman i njegovi saradnici sa Medicinskog Fakulteta
Univerziteta Indiane (Indiana University School of Medicine), davali su
životinjama 1 dio-na-milion (ppm) fluorida i otkrili da kod prisustva
aluminijuma u koncentraciji od samo 20 dijelova na milijardu, fluorid
je u stanju da prouzrokuje porast nivoa cikličnog AMP. Ciklični AMP sprečava
pokretljivost bijelih krvnih zrnaca kao i njihovu sposobnost uništavanja
patogenih mikroorganizama.
[Journal of Dental Research, Vol. 55, Sup B, p. 523, 1976, "Effect
of Inorganic Fluoride Salts on Urine and Tissue Cyclic AMP Concentration
in Vivo".]
"Fluoridizacija je najveća naučna prevara u ovom stoljeću"
[Izjava Robert-a Carlton-a, Ph. D., bivšeg naučnika Zavoda za Zaštitu
Prirodne Okoline, USA, (EPA), 24 novembra, 1992.g. u radio emisiji "Marketplace"
(Canadian Broadcast Company)]
"U vezi fluoridizacije, Američki Zavod za Zaštitu Prirodne Okoline
(EPA) mora odmah djelovati kako bi zaštitio ljude; ne samo zbog podataka
u vezi raka, nego i svih dokaza o osteoporozi, artritisu, mutagenim i
drugim efektima."
William Marcus, Ph. D., toksikolog EPA
Covert Action, Fall 1992, p. 66
---------------
Fluor se prvenstveno koristi radi mentalne kontrole ljudi zbog svog djelovanja
na kemijske procese u mozgu, odnosno, njegovog štetnog djelovanja na epifizu
kod koje uzrokuje kalcifikaciju. Čini se da epifiza omogućuje potencijalnu
vezu čovjeka sa duhovnim aspektom Svega Što Jest, odnosno, višim nivoima
postojanja. Bez nje, on može da vidi samo materijalne aspekte kako samog
sebe, tako i svega ostalog, te se tako i ponaša u skladu s tim.
Tako je fluor jedna od supstanci koje izazivaju i održavaju čovjekovo
duhovno sljepilo.
U svakom slučaju, fluor nema nikakve veze sa zdravljem zuba, te preporučam
da se dvaput razmisli prije nego što se kupi zubna pasta sa fluorom!!!
